Autor: Mahmut Karalić

(tekst objavljen u časopisu „Islamska misao“, god. VIII, mart 1986., str. 7. – 11.)

Mjesec redžeb je jedan od mjeseci „ešhurul-hurum“. Prvog četvrtka ovog mjeseca (naveče) nastupa „mubarek noć“ Lejletul-regaib, kod nas poznata i kao „noć začeća“, noć u kojoj je Amina zanijela Muhammeda, a.s.

S obzirom da Kur'an ne govori o mjesecu redžebu, a samim tim ni o Lejletul-regaibu, vaizi, hatibi i pisci članaka svoja izlaganja temelje na hadisima. Hadisi o značaju mjeseca redžeba i posta u ovom mjesecu, o Lejletul-regaibu i značaju ibadeta u toj noći, citiraju se iz godine u godinu, a niko da se zapita da li su svi ti hadisi vjerodostojni.

Za nas je dovoljno da te predaje nađemo u kakvom ćitabu na turskom ili arapskom jeziku. Zato nije nikakvo čudo što iz godine u godinu praktikujemo stvari koje nemaju osnova i što se kroz naše hutbe, vazove, pa i pisana djela, provlače i apokrifne predaje.

O ZNAČAJU REDŽEBA I IBADETA U NJEMU

Mnogo je hadisa u kojima se naglašava značaj mjeseca redžeba, posta i drugih vidova ibadeta (nafile) u njemu. Priličan broj njih je našao mjesta i u našim hutbama, vazovima i pisanim člancima, koje pripremamo u ovom mjesecu. Sve te hadise nije moguće obuhvatiti u jednom članku. Zato ću spomenuti samo one koji se najčešće citiraju, s tim što ću iznijeti i ocjene koje su o njima izrekli hadiski učenjaci.

Pripisuje se Muhammedu, a.s. da bi prije nego li nastupi mjesec redžeb rekao:
„Ljudi, dolazi vam veličanstveni mjesec. Allahov veličanstveni mjesec redžeb. U njemu se dobra djela udvostručuju, primaju dove i postižu stepeni i kerameti.“

Ovaj hadis Ševkanija bilježi u svojoj zbirci apokrifnih hadisa i za njega kaže da je munker, a to znači da su sve ravije u njegovom senedu slabe i da proturiječe pouzdanim prenosiocima. (Vidi: „El-Fevaidul-medžmua fil-ehadisil-mevdua“, str. 439.)

Govoreći o redžebu vaizi se često pozivaju na hadis: „Redžeb je Allahov mjesec, ša'ban moj, a ramazan mjesec moga ummeta.“

Ovaj hadis je zabilježio Ali b. Muhammed, poznat pod imenom Ali el-Kari, u djelu „Esrarul-merfu'a fil-ahbaril-mevdu'a“ i za njega kaže da je apokrifan. Izmislio ga je Ali b. Abdullah b. Džehdem, poznat kao neiskren. Ibn Dževzi kaže da je čuo hafiza Hadisa Abdulvehhaba koji je rekao da su svi prenosioci ovog hadisa nepoznati. Hafiz es-Sāgāni za ovaj hadis kaže da je apokrifan i zato ga je uvrstio u svoju zbirku apokrifnih hadisa. (Vidi: Ali el-Kari: „Esrarul-merfu'a fil-ahbaril-mevdu'a“, str. 460., Bejrut, 1971; Muhammed Ali eš-Ševkani: „El-Fevadul-medžmu'a fil-ehadisil-mevdu'a“, str. 439., Matbeatus-sunnetil-muhammedijje, 1978.)