U

Treće: El-Fevrani, El-Gazali, El-Begavi i drugi kao mjerilo raspoznavanja bliskih država od dalekih, uzeli su razdaljinu, dužinu puta nakon koje musafir može da skraćuje namaz. Tako da, sve države koje su udaljene jedna od druge manje nego što iznosi ova dužina puta nakon koje je dozvoljeno skraćivati namaz, smatraju se bliskim državama.
Imam Nevevi, rahmetullahi te'ala alejh, nije se složio s ovim mišljenjem. Naprotiv, ocijenio ga je slabim, navodeći da pojava mlađaka nema nikakve veze s udaljenošću nakon koje se skraćuje namaz i opredijelio se za prvo mišljenje, tj. da sve države koje imaju isto mjesto pojave mlađaka smatraju se bliskim državama. (El-Medžmu'u, 6/182)

Takođe, učenjaci koji zastupaju ovo mišljenje, podupiru ga i kijasom, pa kažu: "Čovjek kada posti van ramazana ne osvrće se na druge zemlje, na pojavu Sunca i Mjeseca u tim drugim zemljama, ne prati kada oni izlaze i zalaze. Ako tako čini van ramazana, zašto da tako ne postupi i u ramazanu? Zbog čega praviti razliku?" Ili, recimo, umru dva brata muslimana tačno u vremenu zalaska Sunca. Jedan od njih je živio na Istoku a drugi na Zapadu. Kako ćemo odrediti ko će koga naslijediti? Moramo gledati gdje Sunce zalazi prije. Vidjećemo da Sunce zalazi prije na Istoku i zbog toga kažemo da će onaj koji je živio na Zapadu naslijediti svoga brata na Istoku, jer je ovaj prije umro. (Šerh Bulugul-Merama od šejha Usejmina)

Vijeće velikih učenjaka u Saudijskoj Arabiji na svom zasijedanju 13. 08. 1392. hidžretske godine, nakon razmatranja ovog pitanja donijelo je slijedeću odluku: "Od pojave islama prošlo je već četrnaest stoljeća i ne znamo da se ikada do sada desilo da su muslimani cijelog svijeta, na osnovu viđenja mlađaka u jednom mjestu, zajedno proslavljali islamske praznike. Tako da, članovi ovog vijeća donose odluku da se ostane na onome na čemu se do sada bilo i da svaka islamska država ima pravo na izbor onoga što ona smatra ispravnijim, konsultujući svoje učenjake, bez obzira da li oni uvažavali ili ne, razlikovanje mjesta na kojima se pojavljuje mlađak i na osnovu toga donosili odluku  o nastupanju posta." (Tevdihul-ahkam, 3/454; Medžmu'ul-fetava, 15/95)

Islamski pravni kolegij nakon razmatranja ovog pitanja donio je odluku u kojoj se kaže: "...Nema potrebe za pozivanjem i obavezivanjem svih muslimana u svijetu da zajedno nastupaju s postom i proslavljanjem islamskih praznika, jer poziv na jedinstvenost u tome uistinu neće ujediniti muslimane, kako to neki misle (učenjaci koji zastupaju mišljenje da ukoliko se ustanovi pojava mlađaka u nekom mjestu, bilo ono blizu ili daleko, obaveza svih muslimana je da postupe po tom viđenju mlađaka i da poste). Takođe, savjetujemo da se ustanovljavanje mlađaka ostavi muftijstvu i šerijatskim sudnicama u islamskim zemljama jer je to od koristi svih muslimana. Ono što će ujediniti muslimane jeste njihova odlučnost u sprovođenju Allahove, subhanehu ve te'ala, Knjige i Sunneta Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, u njihovim svakodnevnim poslovima..." (Tevdihul-ahkam, 3/456)

Na osnovu ove odluke Islamskog kolegija i odluke uleme u Saudiskoj Arabiji   trebalo bi  da se slozimo sa odlukama uleme i muftistva  drzave u kojoj smo nastanjeni.