U sve većem broju stanovnici države Vanuatu prihvataju islam. Vanuatu se nalazi u melanezijskom arhipelagu, sjeveroistočno od Australije, i najmanja je država regije. Sa svega 200.000 stanovnika muslimani koji broje 200 osoba su neznatna manjina. Ali islam u toj oblasti pada na plodno tle zbog velikih sličnosti između islamske i melanezijske tradicije, što prelazak na islam čini lakšim. Čak se zna i ime prvog Vanuaćanina koji je prešao na islam. Bio je to John Hussein Nabanga koji je 1978. u Indiji prihvatio islam.

Njega je jedna kršćanska misionarska organizacija iz Vanuatua poslala u Indiju da usvrši biblijske nauke, ali umjesto toga John je u Indiji primio islam i vratio se kao Hussein. Po povratku kući islam je objašnjavao svojoj rodbini od kojih su mnogi prešli na novu vjeru. Jedan od njih je bio i Muhammed Siddiq koji je poklonio svoje zemljište i kuću za gradnju prve džamije. Od njezinog otvorenja 1992. godine, džuma se redovno klanja na kojoj se okupi 20-tak Vanuaćana. Džamija je smještena u gradiću Mele pored glavnog grada Port Vila.

O tome kako je postao musliman, Muhammed Siddiq kaže:

„Prije sam bio evangelistički kršćanin. Pri misiji Neila Thomasa. Ali nisam imao život pod kontrolom jer sam imao problema s alkoholom. Islam je jednostavna i disciplinirajuća vjera. To mi je nedostajalo da bi u Allahovim očima bio bolja osoba. Biblija jeste puna priča, ali Kur’an mi je dao pravac u životu.“

Iako nema pouzdanih studija, predpostavlja se da je na hiljade indigenih stanovnika samo u Papua Novoj Gvineja, Solomonskim Ostrvima, Vanuatuu i Fidžiju, zadnjih godina prešlo na islam.

klanjači džamije grada Mele, predgrađe Port Vila

Ali zbog čega je islam prihvatljviji za ove ljude od kršćanstva?

Odgovor leži u brojnim sličnostima ove dvije kulture. Stub melanezijskih društava čini tzv. sabor poglavara koji svoju odgovorajuću ustanovu unutar islama ima pod nazivom ‚šura’. Melanežani nikada nisu prihvatili biblijsko učenje o ‚okrećanju drugog obraza’, te je kažnjavanje počinilaca prijestupa uobičajeno među njima. Ovo odgovara islamskom u učenju o odmazdi. Pored toga sekularni i zapadnjački pravni sistemi ne predviđaju nadoknadu za porodicu žrtve dok je ovo uobičajeno u tradicionalnom melanezijskom i islamskom pravu.
Iako ga kršćanstvo osuđuje, melanezijska kultra je poligamna, što je i islamom dozvoljeno. Daljna sličnost je odvajanja muškaraca i žena u javnosti.
Prihvatljivost islama se ogleda čak i u džamijskom enterijeru. Za Melanežane je prihvatljivija džamija sa hasurama na podu nego crkvene klupe koje im se čine neprirodnim.

Da’wu u Vanuatuu ne čine islamski misionari iz inostranstva nego je prelazak na islam usljedio isključivo misionarskim radom domaćih ljudi. Siddiq kaže:

„Islam ovdje šire domaći ljudi. Druge zemlje imaju strane misionare ali šta će se desiti kada oni odu? Bolje je da mi svoju djecu šaljemo u prekookeanske zemlje da studiraju pa da se vrate sa dobrim školama nego da se oslanjamo na strane daije koji dolaze ovamo.“

Trenutno se 28 mladih muslimana Vanuatua nalaze u Fidžiju, Maleziji, Novom Zelandu, Saudijskoj Arabiji, Iranu i Pakistanu gdje uče islam.

Izvor: Green Moon Rising: Islam Is Spreading In Melanesia
Relevantni starjii članak: Islam u Australiji