Ne pamtim svoje roditelje. Čitav moj život bio je potucanje od nemila do nedraga, bez sigurnog krova nad glavom, tople postelje, pristojnog obroka, nečije iskrene brige. Tuga, patnja i bol koje sam na plećima iznijela ne mogu stati u ovu priču. Goli život sačuvala sam samo zahvaljujući ogromnoj vjeri u Boga i njegovoj pomoći, riječi su kojima Hatidža Tijanić, rodom iz Kraljeva, započinje potresnu ispovijest, prostirući pred nama zaista šokantne detalje iz svog života koji bi, vjerovatno, mogli da posluže i za filmski scenario...

Vjera ne ostavlja prostor za pitanja i sumnju. Važno je u njoj naći utočište i odgovore. Svi se rađamo u određenoj tradiciji, kulturi i naslijeđenoj vjeroispovjesti, kojoj ćemo samo pripadati - sami odlučujemo i dobro je da je tako. Donosimo vam priču o Dragani iz Sombora, koja je prešla na islam. Muslimana se ranije bojala, a njeno opredjeljenje i nije baš najbolje prihvaćeno.

Uvjek je zanimljivo slušati priče ljudi koji su prešli na islam. To je velika promjena u životu a i bolna u mnogim pogledima. Potrebno je mnogo hrabrosti za takav korak. Ali kada se prepozna istina, kako se čovjek može okrenuti od nje i ne davati joj pažnju?

Potičem iz kršćanske, a moj muž iz katoličke porodice. Vjenčali smo se u svojim ranim dvadesetim godinama i nismo posebno bili zaokupljeni vjerom, pa čak i kada smo do u kasne sate pokušavali da rješimo svjetske probleme :)