Kada je Uzvišeni Allah u Svoje dvije šake uzeo potomstvo Adema a.s., nakon što ga je prethodno potrao po ledima, izvukavši prvu grupu sa njegove desne, a drugu grupu sa njegove lijeve strane, zatim neka je On Slavljen i Uzvišen - ispružio Svoje šake, tako da je Adem a.s. na Njegovim plemenitim dlanovima vidio svoje potomstvo, koje je bilo poput sicušnih mrava, Uzvišeni je rekao: "Ovi ce u džennet, a svejedno Mi je za to, jer ce oni ono što u džennet vodi raditi, a ovi ce u džehennem, i svejedno mi je za to, jer ce oni ono što u džehennem vodi raditi".
Na to je Adem (a.s.) rekao:"Gospodaru, šta je to što ce raditi oni koji ce u džehennem?"

Tada je Adem a.s. rekao: "Traži od njih da posvjedoce da tako nešto nece ciniti".

Na to se odnose rijeci Uzvišenog: "...i zatražio (je) od njih da posvjedoce protiv sebe: "Zar Ja nisam Gospodar vaš?"

Oni su odgovorili: "Jesi, mi svjedocimo"(Kur an 7; 172).

Tada je (Allah dž.š.) od meleka i Adema (a.s.) zatražio da i oni budu svjedoci tog njihovog priznavanja Njega za Jedinog Gospodara.
Zatim ih je, kao bestjelesna živa bica, vratio na njihovo mjesto.

Vrativši ih u Adema (a.s.), usmrtio ih je, a njihove duše je uzeo i pohranio u jednu od riznica Arša.

Kada se, nakon ubrizgavanja, sjeme muškarca u matemici zadrži i poprimi oblik, duša u njoj je mrtva i tako, zbog sastava sjemena, zašticena od kvarenja. A kada Allah (dž.š.) u nju udahne dušu (2), ona ponovo biva onakva kakva je bila i prije umiranja i pohranjivanja u riznicu Arša. Tom prilikom dijete zaplace. Koliko samo djece ima koja cvile u utrobama svojih majki, cuo ti to ili ne!

To je ta prva smrt i drugi život.

DRUGO POGLAVLJE

Zatim Uzvišeni Allah daje covjeku da na dunjaluku proboravi dane svoga života, sve dok ne ispuni odredeni mu rok i zapisanu mu sudbinu.
Kada mu se približi smrtni cas, silaze mu cetvorica meleka: melek koji mu tegli dušu iz desne noge, melek koji mu tegli dušu iz lijeve noge, melek koji mu tegli dušu iz desne ruke i melek koji mu tegli dušu iz lijeve ruke. Umirucem se katkada otkriva taj njegov slucaj sa melecima, prije nego što dode do smrtnog hropca, tako da on te meleke vidi u svjetlu zbilje svojih djela, ili u onom liku u kojem mu se oni pojave iz svog svijeta. Ukoliko mu je jezik odvezan, on može da govori o njihovom prisustvu, a o tome šta tom prilikom vidi može i sam sa sobom da vodi dijalog, te da pomisli da je to šejtanska rabota. Sve dok mu se jezik ne zaveže. A oni izvlace dušu iz njegovog jezika i vrhova njegovih prstiju.

Duša se izvlaci iz tijela kao što se dlaka izvlaci iz tijesta, a duh se izvlaci kao što se izvlaci žarac iz nakvašene vune. Tako je rekao (Vjerovjesnik) sallallahu alejhi ve sellem. Umiruca osoba tada ima osjecaj kao da joj je utroba puna tmja, ili da mu duša prolazi kroz iglenu ušicu, ili kao da je nebo poklopilo zemlju, a on se našao izmedu njih.
U vezi sa ovim, kada je upitan o smrti, Ka'b El-Ahbarje rekao:"Kao da je u Ijudsku utrobu uvucen tm, koji zatim neko naglo povuce, pa što se otkine-otkine se, a što se ne otkine - ostane".
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "Jedna od smrtnih agonija žešca je od tri stotine udaraca sabljom".
U tom stanju celo umiruceg se orošava znojem, oci mu pocinju da kolutaju, grudni koš mu se nadima, nos mu se uzdiže, a lice poprima žutu boju.

Vidjevši Allahovog poslanika, s.a.v.s., u ovakvom stanju, Fatima Ez-Zehra, radijallahu anha, je izrecitovala sljedece stihove:
Do sada te džini doticali nisu Niti te je do sad bilo šta prepalo A šta je to sada, jer Vam vidim lice K'o jutamje sunce da je zatitralo.
Umiruca osoba tada izgleda iscrpljena i na licu joj je primjetno sa kolikim naporom govori, obzirom na veliku tegobu koju tada podnosi.
Kada duša dode do srca, jezik zanijemi. U tom stanju niko ne daje glas. Dvostruka je tajna tog skupljanja duše u grudima umiruce osobe.
Prva je ta, da joj grudi postaju tijesne, zbog duše koja se u njima sakupila. Poznato je da covjek, kada zadobije udarac u grudi, biva zatecen i ne može da govori. Ako se covjeku probode bilo koji dio tijela, izuzev grudi, on može da pušta glas, a ako mu se probodu grudi, on pada mrtav bez puštanja glasa. Druga tajna je u tome, što prilikom nadimanja, hladenja i gubljenja toplote, dolazi do promjene u disanju, obzirom da glas polazi iz grudi, pogonjen prirodnom toplotom.

Na ovom stupnju umiruce osobe preživljavaju razlicita stanja. Neke od njih melek smrti probada kopljem natopljenim vrelim otrovom, pa duša, u bijegu, napušta tijelo umiruceg, koju melek smrti uzima u svoju ruku, dok ona, u Ijudskom liku velicine hurme, treperi poput žive, a zatim je predaje drugim melecima.

Nekima se duša tegli polako i kada se ona skupi u grkljanu, sa srcem je povezuje samo jedan izdanak. Tada je melek probada kopljem.
Duša se ne odvaja od srca sve dok ne bude probodena. Tajna toga je u tome, što se ona utapa u moru smrti, a kad se domogne srca - naglo prodire u tijelo, poput efikasnpg otrova. Naime, tajna života se povezuje sa srcem, preko kojeg je on potekao i prilikom prvotnog zacetka.

Neki od teologa dogmaticara vele, da se život ne dovodi u vezu sa dušom.
U vrijeme kada duša pocne postepeno da napušta tijelo, ona biva izložena raznim iskušenjima i smutnjama. To stoga što Iblis - Allah ga prc kleo! - pored umiruce osobe postavlja svoje pomocnike da se "pobrinu" za nju. Tako oni prilaze umirucem, dok je u tom stanju, prikazujuci mu se u liku neke njemu drage ranije umrle osobe, koja mu je u ranijem životu cesto davala savjete, kao što je otac, amidža, prijatelji i slicno, govoreci mu:
"O ti taj i taj, ti umireš. Mi smo umrli prije tebe. Umri kao Židov, jer to je ono, što je kod Allaha prihvatljivo!"
Ukoliko se umiruci kloni takvih savjetodavaca, dolaze mu drugi, koji mu govore:
"Umri kao kršcanin, jer je to Mesihov (Isaov a.s.) vjerozakon, kojim je dokinut Musaov, a.s., vjerozakon". Tako mu oni nude ubjedenja raznih milleta.

Tada Allah (dž.š.), od tih smutnji, oslobada onoga koga On hoce, na što ukazuju Njegove rijeci: "Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu kad si nam vec na pravi put ukazao i daruj nam Svoju milost", tj. ne dopusti srcima našim da skrenu prilikom umiranja, kad si nam vec u ranijem životu na pravi put ukazao.

Ako Allah htjedne da tada uputi tog Svog roba, dolazi mu milost, tj. Džibril (a.s.), koji od njega otjeruje šejtane, umirucem potire izblijedjelo lice i osmjehuje mu se. Mnogi ga u takvom stanju vidaju sa osmijehom na licu i radosnog zbog radosne vijesti koja dolazi od Allahove, dž.š., milosti, koji im govori: "O ti taj i taj, zar me ne poznaješ? Ja sam Džibril, a ovo su tvoji neprijatelji, šejtani. Umri kao pripadnik monoteisticke vjere i Muhammedovog (a.s.) vjerozakona!"

Umirucem nema ništa draže od toga. Na to se odnose rijeci Uzišenog: "... / damj nam Svoju milost(Kur'an 3;8). Zatim, nakon probadanja, ispušta dušu.

Ima osoba cija duša biva probodena u vrijeme dok obavljaju namaz ili dok spavaju, ili dok obavljaju neki od svojih poslova i tada njihova duša biva uzeta u jednom potezu. Tada se oko njega sakupe njegovi ranije umrli komšije, a u tom momentu on ispušta snažan krik koji cuju svi, izuzev Ijudi, a kada bi ga culi - od straha bi u nesvijest popadali.

Posljednje što umiruci gubi, jeste sluh. Vid gubi u momentu kada mu duša napušta srce, a sluh ne gubi sve dok mu duša ne napusti tijelo. Stoga je Sallallahu alejhi ve sellem rekao: "Pored vaših, koji umiru, ucite: La ilahe illallah", da bi i oni to prihvatili i ucili, a zabranio je (s.a.v.s.) da se na one koji umiru vrši pritisak, da to trebaju da rade.(3)

Ako kod mejta primijetiš da mu iz usta cure bale, da su mu se usne smežurale, da mu je lice pocmilo i da su mu se oci iskrenule i pokazale bionjacu, znaj, da je on nesretan i da mu je otkrivena zbilja njegove nesrece na ahiretu, a ako vidiš da su mu usta suha, da je vedra lica, kao da se smiješi i da mu je pogled skrušen, znaj, da je on obradovan milošcu Uzvišenog Allaha i da mu je otkrivena zbilja onoga sa cim ce biti pocastvovan.

Kada melek usmrti sretnu (vjernicku) dušu, prihvataju je dva lijepo odjevena meleka izuzetno lijepih lica i umotavaju je u džennetsku svilu.(4) Ona tada ne gubi ništa od svoje pameti i svojih djela. Tada ona (sa melekom) krece u visine, prolazeci neprestano pored ranijih ummeta i minulih generacija, raštrkanih poput skakavaca, sve dok ne stignu do dunjaluckog neba, gdje (melek) pokuca na kapiju, pa mu bude receno: "Ko je ?" - a on kaže:" Ja sam Salsail, a ovo sa mnom je taj i taj, sa najljepšim i Allahu najdražim imenima (kojima je imenovan na dunjaluku)." Na to glas kaže: "Bio je divan covjek. Njegova akida je bila cista".(5)

Zatim sa njim stiže do drugog neba, kuca na kapiju i biva upitan: "Ko je ?" a povjerenik (melek) rekne isto što i na prethodnom nebu, na što biva receno: "Dobro nam došao, o, taj i taj. Držao se Allahovih propisa u vezi sa imetkom, ne zadržavajuci od njega ništa (što mu propisi nisu dozvoljavali)".

(U arapskom tekstu sa kojeg sam prevodio, vjerovatno greškom, nije spomenuto trece nebo, na kojem bi od ibadeta trebao biti spomenut namaz - op. prev.)

Zatim sa njim stiže do cetvrtog neba, kuca na kapiju i biva upitan: "Ko je ?" - a povjerenik rekne isto što i na prethodnom nebu, na što biva receno: "Dobro nam došao, o, taj i taj. Post mu je bio dobar. Cuvao ga je, da ga ne pokvari hranom i postupcima koji kvare post".
Zatim sa njim stiže do petog neba, kuca na kapiju i biva upitan: "Ko je?" - a povjerenik rekne isto što i na prethodnom nebu, na što biva receno:" dobro nam došao, o, taj i taj. Svoju obavezu hadždža izvršio je, ne zbog populamosti, niti iz rijaluka".6
Zatim sa njim stiže do šestog neba, kuca na kapiju i biva receno: "Ko je?" - a povjerenik rekne isto što i na prethodnom nebu, na što biva receno: "Dobro nam došao, dobri covjece, dobro nam došla ta lijepa duša! Bio je izuzetno dobar prema svojim roditeljima".
Zatim sa njim stiže do sedmog neba, kuca na kapiju i biva receno: "Ko je?" - a povjerenik rekne isto što i na prethodnom nebu, na što biva receno: "Dobro nam došao, taj i taj. Mnogo je istigfar cinio (tj. tražio oprosta) i naredivao je da se radi ono što je pozitivno, a da se prekine sa onim što je negativno".

Zatim prolazi pored skupine meleka, od kojih ga svi obveseljavaju spominjanjem po dobru i koji ga pozdravljaju. Sve dok ne stigne do Sidretu-l-muntehaa, gdje povjerenik kuca na kapiju i biva receno: "Ko je ?" - a on odgovara isto što i ranije, na što biva receno: "Dobro nam došao, taj i taj! Njegova djela su bila dobra, u ime Uzvišenog Allaha".
Zatim mu biva otvoreno, te on prolazi kroz more od vatre, zatim more od svjetla, zatim more od tmine, zatim more od vode, zatim more od snijega i zatim more od leda. Dužina svakog od tih mora je po hiljadu godina hoda.
Zatim se probija kroz zastore koji zaklanjaju Prijesto Svemilosnog (Aršu-r-Rahman), koji ima 80.000 zastora u vidu šatora, od kojih svaki šator ima po 80.000 šerefa, a na svakoj šerefi je po jedan mjesec, koji Allaha tehlil (La ilahe illallah) i tespih (Subhanallah) cini. Kada bi se jedan od tih mjeseca pojavio na dunjaluckom nebu, bio bi obožavan pored Allaha i spržio bi dunjalucko nebo.

Tada, iza tih tako postavljenih zastora, neko povice: "Ko je ta duša koju ste ovdje doveli?" - pa se da odgovor: "Taj i taj, sin toga i toga" - a Silni i Uzvišeni rekne: "Približite ga. Divan li ti rob bijaše, o moj robe". Kada ga zaustave pred Allahovim plemenitim rukama, On ga zastidi sa nešto prijekora i grdnje, tako da covjek pomisli da je propao. A zatim mu, Slavljeni i Uzvišeni, oprosti.

Tako nešto se prenosi od Jahja ibn Ektema, koji je (nakon što je umro) viden na snu i upitan:
"Kako je Allah s tobom postupio?" - a on je rekao:
"Zadržao me je pred Svojim rukama i rekao mi:
"Pokvareni starce, šta ti sve nisi radio!" Rekao sam:
"Gospodaru, ja o Tebi nisam kazivao...."
"A šta si o Meni kazivao, o, Jahja?" - upitao je, a ja sam rekao:
"Kazivao mi je Muamer, on od Zehrija, on od Ibn Šihaba, on od Urveta, on od Aiše, r.a., ona od Vjerovjesnika, s.a.v.s., on od Džibrila a Džibril od Tebe, da si Ti rekao:
"Ja se stidim kazniti osobu koja je osijedila (oboljela) u Islamu."
Na to je On rekao: "Istinu si rekao, o, Jahja, istinu je rekao i Muamer, istinu je rekao i Zehri, istinu je rekao i Ibn Šihab, istinu je rekao i Urve, istinu je rekla i Aiša, istinu je rekao i Muhammed, istinu je rekao i Džibril a istinu sam rekao i Ja. Idi, vec sam ti oprostio".

I ibn Nubata je (nakon smrti) viden na snu, pa je upitan: "Kako je Allah s tobom postupio", a on je rekao: "Zadržao me je pred Svojim plemenitim rukama i rekao mi: "Ti si onaj što je nastojao da mu govor bude što cistiji, da bi se reklo: "Kako je on rjecit!" Rekao sam: "Slava Tebi, ja sam Te na dunjaluku opisivao..." "Reci šta si govorio!", rekao je, a ja sam odgovorio: "Uništice ih Onaj koji ih je stvorio, ušutkace ih Onaj koji im je moc govora dao, ponovo ce ih uciniti postojecim Onaj koji ih je ucinio nepostojecim, i sakupice ih onaj koji ih je i rastavio".
I Mensur ibn Ahmed je (nakon smrti) viden na snu, pa je upitan:"Kako je Allah s tobom postupio?", a on je rekao: "Zadržao me je pred Svojim rukama i rekao mi: - Sa cim si Mi došao, o, Mensure ? Rekao sam: - Došao sam Ti sa 36 obavljenih hadždžova.
Rekao je: - Nijedan od njih ti nisam primio. Sa cim si još došao, o Mensure?
Rekao sam: - Došao sam ti sa šezdeset mjeseci posta.

Rekao je: - Nijedan od njih ti nisam primio. Sa cim si još došao, o Mensure? Rekao sam: - Došao sam Ti s Tobom. Rekao je: - To je vec nešto. Idi, vec sam ti oprostio".

Mnoga ovakva kazivanja ukazuju na ove stvari. Ja sam ti naveo samo neka od njih, da posluže kao primjer koji se može slijediti.(7)

Ima Ijudi koji, kada stignu do Kjursa, cuju povik: "Vratite ga!" Neki bivaju vraceni od zastora.
Do Allaha dospijevaju samo oni koji su Ga spoznali, a pred Njegovim plemenitim rukama zadržavaju se jedino oni koji su na cetvrtom, ili na višem od cetvrtog stupnja (mekama).

Nastavit ce se...