Da li vjera utice na nacin na koji ce covjek percipirati i dozivjeti smrt i zalost? To prije svega ovisi o njegovom razumijevanju vjere, cak kada se radi i o islamu. Kao sto postoje zdrava tako postoje i nezdrava shvatanja vjere. Nazalost, kao sto je zasigurno cinjenica da odredjena shvatanja religije pomazu napredak licnosti, tako je i sigurno da je neka druga ozbiljno ometaju.
Nezdrava religija se obicno temelji na nijekanju odgovornosti. Takva vjera projektuje koncept Boga kao hirovitog i otvorenog manipulacijama. Vjernici sa ovom vrstom odnosa naspram Boga cesto reaguju kao razmazena djeca: izgledaju kao da stvarno vjeruju da ako plaču dovoljno glasno ili dugo, da će moći privući paznju Boga, staviti Mu do znanja zašto se tako ponasaju i cak možda promijeniti Njegovo ponasanje naspram njih- obicno u skladu sa onim sto oni zele od Njega da uradi. Izgledaju kao da ocekuju da ce Allah dz.s., ako su oni dovoljno vjerni, izgovaraju dovoljno molitvi ili učine dovoljno pobožnih djela, uciniti promjene kosmickih razmjera i narusiti zakonitosti i red kosmosa samo da bi njima udovoljio.

Možda se sve njihove molitve i vapaji èine veoma pobožnim, meðutim ovakvo njihovo shvatanje vjere spada ustvari u širk (pripisivanje drugih biæa ili božanstava Allahu dž.š.) i zasigurno mu nedostaje povjerenje u Allahovu dž.š. volju. Bog nije u potrebi da mu se naši problemi kazuju- On veæ sve zna. On nikada neæe propustiti da primijeti da je neki od Njegovih robova bolestan, da umire ili da je u žalosti.
Meðutim Bog nije tu samo da bi nama udovoljavao, bez obzira koliko mi bili vrijedni ili koliko težak naš problem bio. Bog nije kosmièki dostavljaè. On ne stoji spremno èekajuæi naše “narudžbe dana”- nekada sa implikacijom da bi za Njega bilo bolje da uèini ono što od Njega tražimo ili æemo Ga kazniti tako što æemo Ga ostaviti. To je prava trivilizacija Božije prirode, pa opet tako èesto nalazimo primjere ljudi koji su izgubili svoju “vjeru” u Boga zato što On nije uradio ono što su od Njega tražili da uradi- zato što je dozvolio da neko od njihovih voljenih umre.
Za muslimana bi bilo dobro da se prisjeti da niko nije bio plemenitiji ili voljeniji kod Allaha dž.š. od Vjerovjesnika Muhammeda s.a.v.s., pa ipak nije bilo èudotvornog lijeka za njegovu bolest i umro je, baš kao što i sva druga ljudska biæa moraju umrijeti. Sjeti se kako njegov ashab Omer r.a. nije mogao da prihvati njegovu smrt i kako je Ebu Bekr r.a. preuzeo stvari u svoje ruke podsjeæajuæi ga na kur’anski ajet: “Muhammed je samo poslanik, a i prije njega je bilo poslanika. Ako bi on umro ili ubijen bio, zar biste se stopama svojim vratili?” (Sura Ali ‘Imran, 144).
Istinska vjera nam pomaže da budemo odgovorni za svoje živote i da prihvatimo odgovornost na jedan disciplinovan naèin, što opet umanjuje moguænost krivnje i pokreæe mudre procese neophodne za suoèavanje sa žalošæu. Neki ožalošæeni ljudi smatraju da su toliko bespomoæni da se nose sa životom da im treba posebna pomoæ “kosmièke dobrote” kako bi u tome uspjeli. Muslimani ne trebaju da puze kroz život moleæi za nešto što je veæ njihovo- Božiju ljubav i brigu. Oni znaju svoje obaveze prema Njemu. Oni moraju biti èvrsti u vjeri i prihvatiti Njegovu volju.
Iako im se možda ne dopadaju rezultati molekularnih procesa u sluèaju neèije smrti ili nepristrasni rezultati zakona gravitacije kada zid padne na nedužnog prolaznika ili rat prouzrokovan politièkim neuspjehom ljudi nad kojim nemamo nikakve kontrole ali koji mogu uništiti naše živote, ljudi ne bi trebali da unište stvarnost tražeæi od Allaha dž.š. da uradi nešto što iziskuje narušavanje Njegove prirode. Mi ne možemo izazivati Boga tako što æemo tražiti da ispunjava naše želje. Umjesto toga, važno je da otkrijemo kako da, što bolje, uskladimo naše živote sa Njegovom voljom.
Smrt percipirana kao nešto u hirovitom kosmosu sa Bogom koji treba da izvršava naše zahtjeve je bolna i potištavajuæa; smrt promatrana nakon što razumijemo znaèenje života u širem kontekstu se vidi u potpuno drukèijem svjetlu. Život može biti kratak poput "života moljca” ili dug poput "života mamutovca”, meðutim ono što je bitno je njegov kvalitet a ne trajanje. Naša duhovnost bi nam trebala pomoæi da naðemo perspektivu kroz koju možemo procijeniti naša osjeæanja.
Zdrava religija se izdiže iznad nijekanja odgovornosti, iskrivljivanja stvarnosti i stvaranja iluzija. Ona stavlja smrt u posebnu perspektivu. Pomaže nam da razumijemo znaèenje boli koja je prisutna kod nekih smrtih sluèajeva, a kod nekih ne. Ona daje životu adekvatnu filozofiju, naglašava stvarnost života te proizvodi ljubav koja nastavlja da održava život.
Samo materijalne stvari umiru; duhovne stvari imaju dimenziju beskrajnog i vjeènog te su zbog toga neuništive.
Smrt  baca ljudsko biæe u duhovni nemir. Jedan od najveæih problema za odane vjernike je ponašanje mnogih njihovih prijatelja koji zbog svoje iskrene vjere u buduæi život jednostavno kao da ne vide da u žalosti dotiène osobe postoji problem ili ako ga i vide, odbijaju da to priznaju. “Ti si predan musliman; tvoja porodica su predani muslimani. Musliman treba znati da ne postoji ništa zbog èega bi se trebalo bojati smrti.- Zbog toga možemo biti prilièno sigurni da æeš se ti odlièno nositi sa svojom tugom i mi ne treba da brinemo o tome”- kazat æe takvi prijatelji.
U stvarnosti, ožalošæeni se možda ne bori uspješno sa svojom tugom, ali zbog ponašanja ovih pobožnih “utješitelja” on ne može progovoriti ili obznaniti da je pomoæ potrebna. Ustvari, itekako je vjerovatno da vjernici koji ovako govore pokušavaju da izbjegnu vlastito emocionalno “ukljuèivanje”, koje smatraju neprijatnim ili vide sebe nesposobnim da se s njim nose. Svako se osjeæa neadekvatnim i nedostaje mu samouvjerenosti o tome šta bi bilo najbolje da kaže ožalošæenoj osobi te društvena šutnja biva obièno poželjnijom od lažnih fromalnosti.
Dobro. Da li onda muslimani ne treba uopšte da žale? Treba li jednostavno da prihvate smrtnu bolest kao Božiju volju ili ispit svoga imana? Šta mogu oèekivati od Boga? Šta treba da traže od Njega?
Nije pogrešno postavljati pitanja. Ljudska biæa su stvorenja obdarena razumom i racionalnim sposobnostima. Da je Allah dž.š. želio automate bez razuma, onda bi nas takvim i stvorio. Potpuno je ispravno da pitamo za razloge; meðutim odgovor ne možemo zahtijevati. Nekada dobijemo odgovor, ako Bog smatra prijekopotrebnim za nas da ga znamo. Nekada opet jednostavno moramo da prihvatimo da iako postoji odgovor, Bog ga nije dao, a pošto su Njegovi postupci prema nama uvijek puni ljubavi i za naše krajnje dobro, onda stvar možemo tu i ostaviti. To je mjesto gdje dolazi vjera.
Kako islam utièe na život muslimana? Život bez krivnje? Moguæe, ako dobro pokušaju. Život bez straha od smrti? Moguæe, ako imaju dovoljno imana. Život proveden drukèije od života nevjernika? Taèno, uz Božiju pomoæ. Život bez tuge, problema i poteškoæa? Nažalost, ne. “Vi æete sigurno biti iskušavani u imecima vašim, i životima vašim, i slušaæete mnoge uvrede od onih kojima je data Knjiga prije vas, a i od mnogobožaca. I ako budete izdržali i Allaha se bojali, pa- tako treba da postupe oni koji su jakom voljom obdareni” (Sura Ali ‘Imran, 186).
To što je neko musliman nikoga ne štiti od stvarnosti boli. Vjerovanje nije jedna vrsta duhovne inekcije koja æe èovjeku dati imunitet od svega onoga što je teško i što boli. Mi volimo Allaha dž.š.- ali ne brine li On kada patimo? U momentima krize èovjek brzo pomišlja da je On daleko i da ne može èuti naše vapaje- ali to nije tako. On nam je bliži od naše vratne žile kucavice ili, kako je to Vjerovjesnik s.a.v.s. dirljivo rekao, bliži od kamile koju jašemo. Njegova ljubav nas nikada ne ostavlja i iznevjerava, èak ni u najtežim momentima.
Nije pogrešno tugovati. Oni koji vjeruju u Boga tuguju iz mnogih razloga, ukljuèujuæi grubo i bezosjeæajno ponašanje jednih ljudi naspram drugih i nered koji je ljudsko buntovništvo protiv Boga napravilo od Njegovih stvorenja. Ljudi sa milostivim srcima duboko osjeæaju jad drugih. Neki od njih rade do iscrpljenosti da bi izlijeèili bolesnog i pritekli u pomoæ siromašnom. Vidjeti nekoga koga volimo kako pati èini nas neizrecivo tužnim, i Bog to zna. On nam je najprije dao osjeæanja.
Meðutim vjernici ne bi trebali tugovati na isti naèin kao oni koji nemaju nikakve nade, zato što je Bog Svojim robovima obeæao lagodnost i snagu sve do smrti, a i poslije nje. “A kada Ibrahim reèe: Gospodaru moj, pokaži mi kako umrle oživljuješ!- On reèe: Zar ne vjeruješ?- Vjerujem- odgovori on-, ali bih da mi se srce smiri.- Uzmi èetiri ptice- reèe On- i isjeci ih, pa pojedine komade njihove stavi na razne brežuljke, zatim ih pozovi, brzo æe ti doæi. Znaj da je Allah silan i mudar.” (Sura el-Bekare, 260)
Kada nas Allah dž.š. pozove mi æemo mu zasigurno “brzo doæi”. Naš ovozemni život je poput raštrkanosti po brežuljcima. Kada umremo biti æemo pozvani nazad u naš istinski dom, sa Allahom dž.š. “I ne gubite hrabrost i ne žalostite se; vi æete pobijediti ako budete pravi vjernici”. (Sura Ali ‘Imran, 139)
Mnogi ljudi se pitaju zašto Bog, ako je veæ svemoæan i milostiv, ne izlijeèi Svoje miljenike od raka ili sprijeèi ratove i gladi bilo direktno putem èudesne intervencije ili indirektno nauènim ostvarenjima medicine, naprimjer. Bog nekada djeluje kroz bol. Neki bivaju fizièki izlijeèeni, drugima je opet data sposobnost da žive sa bolešæu i na kraju umru sa vjerom i nadom. Bol se nikada ne može smatrati dobrom, ali postoje dobre reakcije naspram nje. Ako možemo vidjeti da nas niti nesreæa ni smrt može odvojiti od Božije ljubavi onda imamo živuæu nadu koja nadilazi sva iskušenja našeg ovozemaljskog života.
Kao muslimani koji pokušavaju da prihvate Božiju volju, trebamo li da se borimo protiv bolesti ili da je jednostavno prihvatimo? Da li je ispravno za pacijenta da odbije medicinski tretman pod izgovorom da je to Božija volja da boluje? Istinski odgovor islama na takvo pitanje je “ne”. Takva ravnodušnost se protivi opæenitoj želji Allaha dž.š. da nas vidi kako uvijek radimo u korist iscjeljivanja, cjelovitosti i sigurnosti. Mi smo dužni da, najbolje što možemo, vodimo brigu o našem tijelu tako da bi trebali savjetovati bolesnog da traži i prihvati mišljenje doktora i da saraðuje sa svakim tretmanom kojeg oni smatraju korisnim i u skladu sa islamom. Muslimani trebaju koliko god mogu da se trude da oèuvaju cjelokupno zdravlje.
Allah dž.š. od èovjeka zahtijeva da traži struèni medicinski tretman ako je on dostupan. I sam Božiji Poslanik s.a.v.s. nam je rekao da tražimo medicinski tretman te je kazao: “Allah dž.š. nije stvorio bolest a da nije stvorio i lijek za nju”. (prenosi Muslim) Kada uzimaš lijek ti se ne protiviš Božijoj volji. Ustvari ti bivaš izlijeèen zato što je On dotiènom lijeku dao kvalitete koji pomažu ljudskom tijelu da preboli odreðenu bolest.
Lijek djeluje Božijom voljom. To je upravo ono što je Omer ibn el-Hattab rekao Ebu ‘Ubejdi kada ga je ovaj upitao za njegove naredbe u vezi karantina, tj. spreèavanja ulaska ili izlaska iz mjesta u kojem se pojavila kuga. Ebu ‘Ubejde je tada upitao: “Da li mi to pokušajemo da pobjegnemo od Božije volje?” A Omer r.a. je odgovorio: “Da, pokušavamo da Božijom voljom pobjegnemo od Božije volje”. To znaèi da i ako pokušajemo da izbjegnemo odreðene uzroke smrti, ipak ostajemo podreðeni Allahovoj dž.š. volji zato što je njihovo izbjegavanje i spreèavanje takoðer dio Njegove volje.
Musliman æe uvijek morati da obznani da je konaèni ishod u Božijim rukama. Ako uèimo dovu za našeg bolesnog i nekoga ko je na samrti, ili za ožalošæenog, ona nikada neæe biti potraæena. Bog nas uvijek èuje i uvijek se nešto “dešava”, èak i ako se nije dogodilo ono za što smo se molili. Ummu Selema r.a., žena Božijeg Poslanika s.a.v.s. prenosi da je Vjerovjesnik rekao: “Kadagod posjetiš bolesnog ili osobu koja je na samrti uèini dovu za dobro, jer meleki kažu amin na sve što kažeš“. (prenosi Muslim)
Mi smo ljudi i ogranièenog smo razumjevanja. Umjesto da govorimo Allahu dž.š. šta hoæemo, mi bi trebali pokušati da pitamo Boga šta je to što nam On želi ili traži od nas da uradimo u datoj situaciji. Nekada nam On- putem unutarnjeg uvjerenja, nekog kur’anskog ajeta ili preko drugih ljudi- daje jasan znak šta je to što On traži od nas da uradimo. Kada nismo sigurni šta da radimo, možemo se moliti Allahu dž.š. da nas uputi na najbolje rješenje, priznavajuæi tako da je Njegova mudrost savršena.
Mi nismo èestice prašine koje lepršaju u zraku voðene bezciljnom sudbinom. Svi smo mi posebni na neki naèin, i ne postoje dva potpuno ista èovjeka pa èak i ako se radi o identiènim blizancima. Svaki od nas je roðen sa posebnim razlogom i svrhom, i svaki od nas æe umrijeti kada završi ono što je trebalo da završi. Pravo lijeèenje ne mora neophodno biti i iscjeljenje, nego je to upotpunjavanje Božijeg djela u tijelu, umu, emocijama i duši.
Smrt nas nekada navodi da pitamo stvari koje smo prije prihvatali bez razmišljanja. Da li Bog stvarno postoji? Da li me On voli? Kako je mogao dozvoliti da mi se ovo desi? Bog podržava iskreno istraživanje. Islam se temelji na povijesnim èinjenicama, a ne na spekulacijama ljudskih biæa i njihovih ogranièenih umova. Istina se jasno razlikuje od zablude (Sura el-Bekare, 2:256), i siguro neæe pasti pred ispitivanjem. Postavljajte pitanja i tražite odgovore. Molite za mudrost koja æe vas odvesti Njemu. Tražite odgovore u Kur’anu, i sami naðite šta to on kaže o stvarima o kojima pitate. Nakon što ste iskusili bol ili tugu, te lièno vidjeli tegobe žalosti, shvatit æete da ulazite u novu fazu pokornosti, koja vjerovatno po prvi put stvarno ima smisao. Pa ipak, postavljat æete pitanja na koja se ne može odgovoriti, jer Bog nekada ne želi da nam sve kaže. Mnoge stvari na ovom svijetu æe ostati misterija.
Abdullah ibn Mes’ud je jedanput šetao sa Božijim Poslanikom s.a.v.s. kada su ga Jevreji upitali o duši. Vjerovjesnik s.a.v.s. je šutio i nije im dao nikakav odgovor tako da je Abdullah r.a. shvatio da mu je došla objava te nije ništa govorio. Tada je objavljen sledeæi ajet: “Pitaju te o duši. Reci: Šta je duša-samo Gospodar moj zna, a vama je dato malo znanja”. (Sura el-Isra’, 17:85, a hadis prenosi Muslim u svojoj zbirci) Iako nam je Allah dž.š. dostupnim uèinio mnoge informacije tako da i najintelektualnija osoba može biti zadovoljna, On je mnoge izostavio tako da moramo vjerovati u njih bez potpunog razumijevanja.
Nemoj da brineš. Umjesto toga moli se i reci Allahu dž.š. svoje potrebe, i ne zaboravi da mu zahvališ na Njegovim odgovorima i blagoslovima. Ako ovo uradiš, imat æeš Božiji spokoj koji je puno ljepši nego to ljudski um može pojmiti. Ne gubi svoje vrijeme u vapajima tipa “samo kad bi”. Žaljenje za prošlošæu je beskorisna i isprazna emocija zato što se ne možemo vratiti nazad i promijeniti stvari. Bez obzira koliko optuživali sebe, to neæe promijeniti prošlost. Naravno, napravio si greške i neke od njih imaju teške posljedice. Ne traæi svoj život na grižnju savjest. Sve dok si u tom momentu uradio onoliko koliko si mogao u to vrijeme, to je onoliko koliko se od tebe i oèekuje.
Ne dozvoli da postaneš preokupiran pretjeranim kajanjem. Ako si rekao ili uèinio nešto loše ispovijedi se Bogu i prihvati Njegov oprost. Ispovjedi Mu sve detalje tog grijeha i tu ih i ostavi.
Pravi vjernici nemaju èega da se boje èak ni u najtežim momentima života. Oni nemaju èega da se u mezaru boje, niti u dolini smrti, ili životu poslije nje. Jer Bog je sa njima. Oni nigdje ni idu sami, jer je Bog njihov pratilac i vodiè. Ljudi koji umiru kao da u posljednju “dolinu” ulaze sami. Prijatelji ih prate najdalje što mogu i onda se moraju oprostiti od njih. Onoga što umire prijatelji mogu sokoliti rijeèima dok ne postane gluh na njihove glasove. Mogu ga uveseljavati svojom pojavom dok njegove oèi ne zamagle i ne mognu ih više vidjeti. Mogu ga sokoliti prijateljskim zagrljajem sve dok ne postane bezosjeæajan na sve izraze ovozemaljske ljubavi, i kao da je sam. Meðutim vjernici koji umiru nisu sami. Bog je sa njima u toj “dolini” i nikada ih neæe ostaviti. Oni se mogu osloniti na Njegovo obeæanje, i Njegovo prisustvo æe ih utješiti dok ne izaðu iz svijeta mraka i doðu u svijet svjetlosti. Sve što im je potrebno da bi rastjerali strahote te “doline” jeste da kažu: Moj Gospodaru, Ti si sa mnom.

Autor: Ruqaiyyah Waris Maqsood

Sa engleskog preveo: Aid Smajiæ

Izvor: islamonline.net.

*Naslov je modificiran od strane prevodioca a originalni naslov je «Žalost i religija» (Grief and Religion).