Allahov Poslanik, Muhammed, s.a.v.s., uzor je cijelom ljudskom rodu. Njegov životni put vjernici su dužni slijediti. O tome Svevišnji u Kur’anu časnom kaže: “Vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje.” (Al-Ahzab, 21.)
Allah Uzvišeni je poslao Svoga Poslanika kao milost svim ljudima: „A tebe smo Muhammede samo kao milost svjetovima poslali.“ (El-Enbija, 107.) On je imao zadatak da ih povede ka Uputi, ali Uputu prihvataju samo oni pripravni i spremni, premda se milost ostvaruje i vjernicima i nevjernicima. Program s kojim je došao Muhammed, s.a.v.s., program je koji usrećuje cijelo čovječanstvo i vodi ga predviđenom savršenstvu u ovom svijetu. Vrijednost tog programa je u njegovoj uravnoteženosti i harmoničnosti: ne kažnjava tijelo da bi se uzdigla duša, niti zanemaruje dušu da bi tijelo uživalo; ne ograničava sposobnosti pojedinca i njegove zdrave prirodne potrebe da bi se ostvario interes zajednice ili države, niti dozvoljava apsolutnu slobodu uzburkanim i devijantnim hirovima i strastima pojedinaca da ugrožavaju život zajednice, ili da je potčine uživanjima pojedinca ili grupe. Čovječanstvu su danas ta svježina i milost potrebniji nego ikada do sada, jer je uznemireno i izgubljeno, zalutalo u bespućima materijalizma, paklu ratova i suhoći duše i srca.
Ličnost Muhammeda, s.a.v.s., predstavlja savršeno uravnoteženje materije i duha, puni sklad između duše i tijela, vrline i znanja, htijenja i mogućnosti. Veličina i uspjesi Allahovog poslanika, Muhammeda, s.a.v.s., leže upravo u tome što je, inspirisan učenjem Kur’ana, znao da u ovom pojavnom svijetu nađe svoje mjesto, uskladi svoja htijenja i nastojanja s redom i zakonima koji vladaju u tom svijetu i da Allahovu Riječ najprikladnije primijeni. Otvoren i okrenut cijelom svojom dušom, čitavim bićem prema apsolutnoj Istini, on je, istodobno, bio jednako otvoren i okrenut prema svijetu koji nije ništa drugo nego odraz i znak te istine, svijetu koji je on najsnažnije doživljavao. U tom uravnoteženju leže osnovne karakteristike Muhammedove, s.a.v.s., ličnosti, njegova djela i puta. To je, ujedno, bitna osobina islamskog učenja i smisao ajeta koji ističe posredničku ulogu muslimana. Ta posrednička uloga (ummeten vesetan) sastoji se u održavanju ravnoteže između: duha i materije, tijela i duše, srca i razuma, vrline i nauke, dunjaluka i ahireta, smrti i života, pojedinca i društva, ličnog i općeg, riječi i djela.
Muhammedovo, s.a.v.s., učenje zadire u sva područja ljudskog života: vjerovanje, duhovni život, moral, ekonomiju, politiku, ukratko u sve što se tiče kako osobnog i kolektivnog tako i duhovnog i svjetovnog života. Bilo bi dobro kada bi i oni koji nisu muslimani proučili Muhammedov, s.a.v.s., život prije nego što izreknu sud o njemu i naučavanjima njegove vjere – islama.
Kako je Muhammed, s.a.v.s., milost svjetovima? Tako što, uspostavljajući Allahov, dž.š., zakon (šeri’at), on uspostavlja red i mir na Zemlji i dovodi ljudski rod u harmoničan hod koji poznaje cijeli kosmos, a to je – slavljenje Onoga koji nema početka niti kraja.
Svi poslanici od Adema, a.s., pa do Isa, a.s., nagovještavali su dolazak posljednjeg Allahova Poslanika, Muhammeda, s.a.v.s., a Allah, dž.š., je od svakog poslanika uzeo zavjet da će vjerovati u njega i da će mu biti pomagač. O tome govore slijedeći ajeti:
„Allah je od svakog vjerovjesnika kome je Knjigu objavio i znanje dao – obavezu uzeo: “Kad vam, poslije, dođe poslanik koji će potvrditi da je istina ono što imate, hoćete li mu sigurno povjerovati i sigurno ga pomagati? Da li pristajete i prihvatate da se na to Meni obavežete?” – Oni su odgovarali: “Pristajemo!” – “Budite onda svjedoci” – rekao bi On -, “i Ja ću vama svjedočiti! A oni koji i poslije toga glave okrenu, oni su doista nevjernici!“ (Ali ‘Imran, 81-82.)
Ibrahim, a.s., kada postavlja temelje Ka’be, obraća se dovom svome Gospodaru: “Gospodaru naš, pošalji im Poslanika, jednoga od njih, koji će im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih mudrosti učiti i očistiti ih, jer Ti si, silan i mudar!” (El-Bekare, 129.)
Musa, a.s., nagovještava dolazak Muhammeda, s.a.v.s.: „Onima koji će slijediti Poslanika, Vjerovjesnika, koji neće znati ni da čita ni da piše, kojeg oni kod sebe u Tevratu i Indžilu, zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od ružnih odvraćati ih, koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna im zabraniti, koji će ih tereta i teškoća koje su imali osloboditi. Zato će oni koji budu u njega vjerovali, koji ga budu podržavali i pomagali i svjetlo poslano po njemu slijedili – postići ono što budu željeli.“ (El-A’raf, 157.)
I Isa, a.s., nagovještava dolazak Muhammeda, s.a.v.s.: „A kada Isa sin Merjemin reče: “O sinovi Israilovi, ja sam vam Allahov poslanik da vam potvrdim prije mene objavljeni Tevrat i da vam donesem radosnu vijest o Poslaniku čije je ime Ahmed, koji će poslije mene doći”. I kad im je on donio jasne dokaze, oni rekoše: “Ovo je pravi sihr!“ (Es-Saff, 6.)
Muhammed, s.a.v.s., je rođen, u ponedjeljak, u zoru 20. aprila 571. godine po Isau, a.s., što odgovara 12. rebiu-l-evvelu. Abdullah, otac Muhammedov, s.a.v.s., je umro dok je on još bio u utrobi majke Amine, a majka mu je preselila kada je napunio šest godina. Prve četiri godine Muhammed, s.a.v.s., provodi u plemenu Benu Sa’d kod dojilje Halime, koja je, ujedno, njegova druga majka (majka po mlijeku). Nakon Aminine smrti, brigu o njemu preuzima djed Abdu-l-Mutalib, koji nakon dvije godine umire, da bi ga preuzeo njegov amidža Ebu Talib, kod kojeg živi sve do ženidbe. Njegov djed Abdu’l-Mutalib ga je najviše volio od sve djece i unučadi, te je samo njemu dozvoljavao da sjedi na njegovoj prostirci, govoreći amidžama koji bi ga željeli udaljiti: “Ostavite moga sina, tako mi Allaha, on će imati veliku ulogu!”
Alija, keremellahu vedžhehu, u jednoj hutbi je ovako opisao Allahovog Poslanika, s.a.v.s.:
“Njegovo mjesto prebivanja je najbolje od svih mjesta, a njegov rod je najplemenitiji od svih rodova u mejdanima plemenitosti i kolijevkama sigurnosti. Srca čestitih ljudi su gajila sklonost prema njemu, a oči su im se upravljale ka njemu. Pomoću njega je Allah pokopao uzajamnu pakost i ugasio žar pobuna. Preko njega On im je dao ljubav kao braći i rastavio one koji su bili skupa (u nevjerovanju). Putem njega On je podario čast čovjeku iz donjeg sloja i ponizio gordost nevjerništva. Njegov govor je jasan, a šutnja inspiriše kao jezik.”
Kada je postao Božiji poslanik a potom i vladar muslimanske države, i dalje je bio običan čovjek, ravan u svemu najobičnijim ljudima. Nije ima dvoraca ni palata, nije bio imućan. Živio je u kućici sazidanoj od nepečene cigle, spavao je na hasuri koja se ucrtavala u njegovo tijelo.
Nosilac je istine, pravde, dobrote, jednostavan i pristupačan u komunikaciji s ljudima. Nije se u svojoj misiji koristio sredstvima vladara ili kraljeva, a ni zavodničkim sredstvima misionara. Moć njegove misije bila je u istini i dobroti. Uspjehe je postizao jasnim prenošenjem istine, iskazom nesebične ljubavi prema ljudima, te snagom svoga duha i uvjerenja.
Ljudima je najveće zadovoljstvo bilo da budu s njim, blizu njega, slušaju ga i uče od njega. To im je bila najveća počast, jer su znali i vjerovali da je on Allahov, dželle šanuhu, Poslanik. On je čovječanstvo darovao ljepotom Vjere i snagom Nade, uzvišenošću ljubavi i ponosa. To je prvoj generaciji muslimana davalo snage da mu budu poslušni i vjerni, predani i iskreni. Vjerovali su da je njegov poziv - Božiji poziv i put. To im je udahnjivalo povjerenje u donesenu odluku da budu pravi muslimani i iskreni sljedbenici Allahovog, dž.š., Poslanika. Zahvaljujući tome oni su gradili pravedniji svijet i perspektive boljega života. Stoga su postali najbolja generacija od kada postoji svijet, Gospodar njihov zadovoljan njima a i oni zadovoljni Njime (radijellahu ‘anhum ve redu ‘anh).
Muhamed, s.a.v.s., je imao više odlika kojima ga je Allah, dželle šanuhu, počastio u odnosu na sve druge poslanike i vjerovjesnike, kao i karakteristika u odnosu na sve druge ljude. I pored toga mi poslanike i vjerovjesnike ne dijelimo: „Mi ne izdvajamo ni jednog od poslanika Njegovih.“ (El-Bekare, 285.) Sam je spomenuo da je darovan sa šest odlika koje nisu imali njegovi prethodnici. (Muslim) Kod Buharije sa navodi predaja sa pet posebnih vrlina. U trećoj predaji spominje i vrline svoga Ummeta: “Dati su mi ključevi zemlje, a moji sljedbenici su odabraniji od sljedbenika prijašnjih vjerovjesnika.”
Karakteristike kojima se odlikovao u odnosu na poslanike i vjerovjesnike, između ostalih su:
1. Posljednji je Allahov, dž.š., poslanik i vjerovjesnik Allah, dž.š., u Kur’anu veli: „Muhammed nije roditelj ni jednom od vaših ljudi; nego je Allahov poslanik i posljednji vjerovjesnik - a Allah sve dobro zna.“(El-Ahzab, 40.)
Muhammed, s.a.v.s. za sebe je kazao: “Ja sam posljednji vjerovjesnik. Poslije mene poslanika više neće biti.” (Tirmizi)
2. Posjednik je hvaljenog položaja (el-mekamu’l-mahmud)
To je veliki šefa‘at, zagovorništvo na Sudnjem danu kakvo neće imati ni jedan drugi Allahov poslanik i vjerovjesnik. Uzvišeni Allah, dželle šanuhu kaže: „Gospodar tvoj će ti na onom svijetu hvale dostojno mjesto darovati.“ (El-Isra’, 79.) A sam Poslanik, s.a.v.s., veli: “Ko kaže kada čuje učenje ezana: ‘Allahu moj, Gospodaru ovoga uzvišenog poziva i nastupajućeg namaza, molim Te, dopusti našem Poslaniku Muhammedu da nam bude zagovornik na Sudnjem danu. Podari ga el-vesil-om/visokim počastima, el-fadil-om/najvišim dobrom i proživi ga na el-mekamu’l-mahmud-u/hvaljenom položaju, kako Si obećao.’ Ko ovo izgovori zaslužio je šefa‘at na Sudnjem danu!” (En-Nesa’i) “Ja sam prvak ljudi na Sudnjem danu. Ja ću prvi izići iz svog kabura i prvi koji će se zauzimati i čije će zauzimanje biti primljeno.” (Muslim) “Na Sudnjem danu doći ću do džennetskih vrata pa će se ona otvoriti. Melek El-Hazin će reći: - Ko si ti? “Muhammed!” Reči će tada melek: - Naređeno mi je da ih nikome ne otvorim prije tebe.” (Muslim)

Sveobuhvatnost njegove vjerovjesničke misije
Njegova vjerovjesnička misija se odnosi na dva svijeta: na ljude i na džinne. Svaki od ovih svjetova na svoj način ostvaruje poziv i ispovijeda objavljeno znanje. On ljudima radosnu Vijest donosi i Opomenu: „Mi smo te poslali svim ljudima da radosne vijesti donosiš i da opominješ, ali većina ljudi ne zna. (Sebe’, 28.) Oni kojima je pripćeno, dužni su prenijeti Opomenu: „Kada ti poslasmo nekoliko džinnova da Kur’an slušaju, kada dođoše da ga čuju, oni rekoše: “Tiho!” A kad se završi, vratiše se narodu svome da opominju.“ (El-Ahkaf, 29.) Navedeni kur’anski ajeti potvrđuju sveobuhvatnost vjerovjesništva Muhammedovog, s.a.v.s., u svijetu ljudi i u svijetu džinnova. Ovo je pitanje vjerovanja i svi muslimani to moraju prihvatiti kao kategoriju svoga vjerovanja i opredjeljenja. Njegovo poslanstvo ne obuhvata jedan period, niti jedno područje, niti samo njegove sunarodnjake, Arape. Muhammedovo, s.a.v.s., vjerovjesništvo ima karakter sveobuhvatnosti, općenitosti, širine i neograničenosti.
Kada je stigla Objava Muhammedu, s.a.v.s., naređeno mu je bilo da prvo pozove svoj rod i narod, a potom sve druge narode, da priopći zadatke svoje misije najbližim, pa sve dalje i dalje.
Šejhu’l-islam Ibn Tejmijje kaže: “Dužnost je čovjeku znati da je Allah, dž.š., poslao Muhammeda, s.a.v.s., svim ljudima i džinnima i da ih je obvezao na vjerovanje u njega i pokornost u onome što mu je objavljeno i da se pokoravaju onome što im Poslanik, s.a.v.s., naredi ili zabrani, da vole ono što voli Allah, dželle šanuhu, i Njegov Poslanik, s.a.v.s., a da mrze ono što mrzi Allah i Njegov Poslanik. Onaj od ljudi i džinna koji bude imao dokaz u poslanstvo Muhammeda, alejhisselam, a ne bude ga vjerovao zaslužio je kaznu kod Allaha, dželle šanuhu, kao što su je zaslužili oni nevjernici u ranijim narodima koji nisu povjerovali u misiju poslanika svoga vremena. Ovo je stanovište svih ashaba, tabi’ina, svih imama, Ehl-i sunneta ve’l-džema‘ata i drugih pravovjernih muslimanskih skupina.”

Kur’anska mu‘džiza
Kur’an je njegova trajna i neprevaziđena mu‘džiza koja traje do Sudnjeg dana. To nadnaravno djelo je neprevaziđeno u svom leksičkom i svakom drugom pogledu do kraja svijeta. Raniji vjerovjesnici su imali mu‘džize koje su bile privremenog značaja, i Muhammed, s.a.v.s., je imao takvih mu‘džiza koje su važile za njegovo vrijeme, ali Kur’an je njegova trajna mu‘džiza. „Reci: “Kad bi se svi ljudi i džinnovi udružili da sačine jedan ovakav Kur’an oni, kao što je on, ne bi ga sačinili, pa makar jedni drugima pomagali.” (El-Isra’, 88.)

Odlike koje nisu imali drugi poslanici
Njegova, s.a.v.s., odlika nad drugim Allahovim, dž.š., poslanicima bila je i to što su njegovi neprijatelji od njega imali konstantni strah. Prenosi se od Džabira ibn ‘Abdullaha Ensarija, r.a., da je kazao: - Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: “Meni je dato pet odlika koje nisu date nikome prije mene: Raniji poslanici su slani pojedinim narodima, a ja sam poslan svim bijelima i obojenima; meni je dozvoljen ratni plijen, a to nikome ranije nije bilo dopušteno; Zemlja mi je učinjena čistom (za namaz) i za tejemmum, pa gdje god se čovjek nađe, kada mu prispije namasko vrijeme, neka klanja gdje se zatekao; potpomognut sam zebnjom neprijatelja od mene na udaljenosti mjesec dana hoda; dat mi je šefa‘at.” (Muslim)
Ako bi se on odlučio na pohod protiv svojih protivnika njih bi uzimao strah i na mjesec dana prije nego će on krenuti prema njima. Tako su mu se njegovi neprijatelji na Tebuku bez borbe predali, itd.

Cijela Zemlja mu je mesdžid
Bilo gdje da se nađe, on ili njegovi sljedbenici, nalaze se u mesdžidu, a ako nemaju vode, čistom zemljom, uzimajući tejemmum (simboličko čišćenje) postaju spremni za namaz i za obavljanje drugih vjerskih dužnosti. Kod prethodnih vjerovjesnika postojala je mogućnost obavljanja namaza samo u hramovima. Također im nije bio propisan tejemmum. Prema Ibn Tejmijji, Isau, a.s., i njegovim sljedbenicima bilo je dozvoljeno obavljanje namaza i van hrama, ali im nije bio propisan tejemmum.

Univerzalnost poslanstva
Njegova misija se odnosi na sve narode, rase i staleže, na sva vremena, do Sudnjeg dana. Prethodni vjerovjesnici su slati samo svom narodu, što Kur’an potvrđuje na više mjesta. „Mi nismo poslali nijednog poslanika koji nije govorio jezikom naroda svoga, da bi mu objasnio.“ (Ibrahim, 4.) „I Musaa smo poslali s dokazima Našim: “Izvedi narod svoj iz tmina na svjetlo i opomeni ga Allahovim danima!” (Ibrahim, 5.) „Zar do vas nije doprla vijest o onima prije vas, o narodu Nuhovu, i o Adu, i o Semudu, i onima poslije njih? - Samo ih Allah zna! - Poslanici njihovi su im dokaze donosili...“ (Ibrahim, 9.) Međutim, Muhammed, s.a.v.s., je poslanik svim ljudima, univerzalni poslanik, a njegova misija traje do kraja svijeta. Njemu je bilo naređeno samo da obznani: „Reci: “O ljudi, ja sam svima vama Allahov poslanik...” (El-A‘raf, 158.) Kur’anom su derogirane sve ranije objave. Ostao je važiti samo Šerijat Muhammedov, s.a.v.s.. U sljedećem kur’anskom ajetu se naznačuje valjanost poziva samo posljednjeg Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji je nosilac zadnje Objave u kojoj su objedinjene sve ranije objave, kao što je u njegovom poslanstvu ujedinjeno poslanstvo i vjerovjesništo svih Božijih poslanika, od Adema, a.s.: „... I reci onima kojima je data Knjiga i neukima: “Primite islam!” Ako prime islam, onda su na Pravome putu. A ako odbiju, tvoje je jedino da pozivaš...“ (Alu ‘Imran, 20.) Ebu Musa Eš‘ari, radijellahu ‘anhu, veli da je Muhammed, s.a.v.s. rekao: “Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, neće ni jedan čovjek, bio on kršćanin ili židov, čuti za mene, i potom ne povjerovati u me i moje poslanstvo, a da ne dospije u džehennem.” (Muslim)
I brojne druge odlike ukazuju na Muhammedovu, s.a.v.s., misiju kao što su:
- imam je svih vjerovjesnika,
- dat mu je jezgrovit govor,
- prvi će od svih ljudi biti proživljen i izaći iz svoga mezara,
- svi će Božiji poslanici na Sudnjem danu biti pod njegovim bajrakom... itd.
Muhammedov, s.a.v.s., poziv, ličnost i priroda njegove misije posve je mobilizirajuća u svijetu, ona je islamska i sveobuhvatna; u moralnom, političkom, društvenom, naučnom i vjerskom smislu. On nije imao karekteristike proroka, mistika ili sveca, kakvu prestavu daje Biblija vjeronavjestiteljima. On je svojim pozivom uspostavljao čvrst sistem društvenog i svakog drugog ponašanja, svijest koja će osiguravati provođenje i ispovijedanje živog islama. Kako kaže Gete (Goethe), Muhammed je najveći, jer je sa najmanje sredstava učinio najviše. On je, pomažući islam dobio pomoć islama. Čuvajući islam, ostvario je najviše rezultate. Ostavio je vječito pravilo ponašanja svim svojim sljedbenicima: ko ostavi islam - izgubio je sve, ko sačuva islam – dobio je sve!

Autor: Aljo CIKOTIĆ

Izvor: Novi Horizonti