Ona je zauvijek zatocena u tamnici zaborava i jakim halkama okovana. Nema joj vise izaci, niti svjetlo dana ugledati, jer je to proslost, zavrsena stvar.

Tuga je nece vratiti, briga i nedaca je nece oporaviti, ispraviti niti oziviti. Proslosti naprosto nema, zato ne zivi u kosmaru proslosti, u minulim sjenama. Spasi se i napusti avet proslosti. Pa, zar zelis rijeku vratiti na izvor, Sunce na izlazak, dijete u majcinu utrobu, mlijeko u dojku i suzu u oko ? Ako zalis za minulim i zbog toga si nespokojan i ojadjen, onda je tvoje stanje zabrinjavajuce, jadno i ocajno.

Ako prelistavas stranice proslosti, gubis sadasnjost, unistavas trud i uzaludno trosis dragocjeno vrijeme. Spominjuci prijasnje narode Allah kaze u prijevodu znacenja: "Taj narod je bio i nestao" ( El-Bekare, 134. ). To znaci da je stvar bila, prosla, zato nema nikakve koristi da preturamo po lesini minulog vremena, i da pokusavamo vratiti tocak povijesti.

Onaj ko se vraca proslosti slican je mlinaru koji melje vec samljeveno zito, ili drvosjeci koji reze piljevinu. Davno su govorili onome ko place za minulim: "Mrtvi ne ustaju iz mezarja." Takodjer se prenosi da su jednom davno upitali magarca: "Zasto ne prezivas ?" A on im odgovorio: " Ne volim lagati. "

Nasa nesreca jeste u tome sto se predajemo proslosti i tako gubimo sadasnjost, umjesto da gradimo prekrasne palace, zamisljamo drevne satore. No, da se skupe svi ljudi i dzini da vrate ono sto je proslo, ne bi uspjeli, jer je to samo po sebi nemoguce.

Ljudi ne gledaju i ne osvrcu se iza sebe, jer vjetar puse pravo, rijeke i karavani teku naprijed. Stoga, ne opiri se zakonu zivota.

Odlomak iz knjige "Ne tuguj" - Aid el-Karni