Možda je upravo ovo buđenje iz sna srca spomenuto u kur’anskom ajetu: Reci: "Ja vam savjetujem samo jedno: ustanite iskreno prema Allahu, dvojica po dvojica, ili jedan po jedan, pa zatim razmislite da drug vaš nije lud. On vas samo prije teške patnje opominje." (Sebe’, 46)

rvo shvatanje koje osvjetli onoga koji je ustao ka Allahu jesu Allahove ogromne blagodati. Srce vjernika posmatra ove blagodati i savladano je svojom nemogućnošću samo da prebroji Allahove blagodati, a kamoli da Allahu zahvali na svima njima. Drugo shvatanje koje osvjetli roba koji je ustao ka Allahu jeste njegova nemogućnost da Allahu adekvatno zahvalnost izrazi i da Ga obožava adekvatno (onako i onoliko koliko Njemu Uzvišenom dolikuje). Ova dva shvatanja jesu i uzrok i efekat prve stanice buđenja. Jer, čovjek što više putuje ka Allahu, to se njegovo srce izoštri sa ova dva shvatanja, pa tako čovjek kad jednom krene ka Allahu sve više i više uočava Allahove blagodati, unutrašnje i spoljašnje, otvorene i skrivene, i sve više shvata kako je on isuviše slabašan da na svakoj blagodati Onome Koji mu je dao zahvali....

Ove dvije stvari čine tragaoca da sprovede u praksu dovu Poslanika, sall-Allahu alejhi ve selleme, zabilježene kod imama el-Buharija: "Tebi se vraćam s pomoću blagodati Tvoje prema meni, Tebi priznajem grijehe svoje. Stoga, oprosti mi, jer osim Tebe niko drugi grijehe ne oprašta." Na ovom mjestu, shvatamo zbog čega je poslanik Muhammed sall-Allahu 'alejhi ve sellem, dao veliko mjesto ovoj dovi među dovama u kojima se traži oprost. Takođe, vjernik shvata da, kada bi Allah, uzvišen i slavljen neka je On, kaznio sve stanovnike koji su kako na nebesima tako i ne Zemlji, ne bi nimalo pogriješio. U drugu ruku, kada bi Allah njih sve nagradio, Njegova nagrada i Njegova milost bi daleko prevazišla njihova djela. Baš zbog ovoga, jedan vjernik treba da stalno ima na umu Allahove blagodati, a svoje mane.

Putnik ka Allahu zatim uočava svoje grijehe i slabosti i osjeća da je u opasnosti od obračuna za njih. Sjeća se Allahove kazne za one koji zaborave Allahove riječi nakon što budu opomenuti: I ima li nepravednijeg od onoga koji, kad se dokazima Gosspodara svoga opominje, za njih ne haje, i zaboravlja na posljedice onog što je učinio?(El-Kehf, 57)

A kada tragaoc u potpunosti postane svjestan svojih prestupa, onda se spremi da nadoknadi to. Lomi okove grijeha snagom istigfara (traženja oprosta) i kajanja. Žudi za čistoćom, baš kao što se zlato i srebro čisti kada se ubace u vatru, a sve ovo kako bi ušao u Džennet, kojeg je njegov Gospodar za njega spremio, jer niko nečist neće ikad ući u Džennet: one kojima će meleki duše uzeti – a oni čisti, i kojima će govoriti: "Mir vama! Uđite u džennet zbog onoga što ste činili!’ (en-Nahl, 32)

Ova čistoća se postiže na četiri načina:
(1)tewbom – kajanjem i okretanjem leđa grijesima,
(2)istigfarom - aktivnim (stalnim) traženjem oprosta od Allaha,
(3)dobrim djelima, koja brišu loša,
(4)iskušenjima koja brišu grijehe.

Ako se očisti ovim putevima, postaje od nih koje će meleki poselamiti, čestitati i koji će mu garantovati ostanak u Džennetu i postaje od onih koji više neće žalosti niti tuge osjećati. Ako izostavi bilo koji od ova 4 puta, pokajanje nije potpuno, i mala je šansa da će moći da da uspostavi protivtežu svojim grijesima.

Dalje, u berzahu (stanje između smrtnog časa i Časa kad ćemo svi polagati račune za ono što ovdje radili), njegovi grijesi se mogu brisati na 3 načina:
(1)dženaza-namazom kojeg klanjaju vjernici
(2)kaburskim iskušenjima,
(3)onim što njegova braća muslimani učine za njega poslije njegove smrti od dobrih djela, kao što su sadaqa – udjeljivanje, hadždž, post, učenje Kur’ana i obavljanje namaza za njega. Pravnici se slažu da sadaqa i dova koriste umrlom. Većina ovdje uključuje i hadždž, dok su učenjaci hanbelijske pravne škole ovdje najliberalniji i uključuje dobra djela uopšte.

Oni koji i nakon ovoga ne budu očišćeni od grijeha, možda budu očišćeni strahotom Sudnjeg Dana, zatim šefa’atom – zauzimanjem onih kojima će to Allah dozvoliti, i zadnje po redu ali prvo po važnosti – oprostom od Allaha. Oni koji su i nakon svega ovoga nečisti, njima će Vatra brisati grijehe, pri čemu će kazna biti proporcionalan grijesima. Kada pojedinac bude očišćen od grijeha, i kada ono što kod njega bude ostalo bude dobro i čisto, tada će biti uveden u Džennet, u kojeg samo čisti mogu ući...

šejhul-islam Ibnul-Qajjim El-Džewzijje