"... i da vas darezljivo obasipa miloscu Svojom, i vidljivom i nevidljivom ?" ( Lukman, 20. ) Imas oci, jezik, usne, ruke i noge: " Pa, koju blagodat Gospodara svoga poricete! " ( Er-Rahman, 13. ) Mislis da blagodat hodanja nije velika stvar, pogledaj u invalide bez nogu, ili bar jednog stopala! Zar mislis da tvoj cvrst san ne vrijedi nista, dok bol sprecava mnoge ljude da spavaju ? Ti punis svoj stomak slasnim jelima, i pijes hladnu vodu, dok mnogi zbog bolesti ne mogu ni jesti ni piti ? Razmisli o svom sluhu na spram gluhoce, o svom vidu naspram sljepoce, o zdravoj kozi, koja nije ni sprzena ni zarazena, i o bistrini svoga uma koji nije zahvatilo ludilo.

Da li bi samo vid zamijenio za planinu zlata ? Da li bi svoj sluh prodao za dvije poljane pune srebra ? Da li bi svoj jezik dao za prekrasne palace i dvorce, i bio nijem zbog toga ? Zelis li ruke odsjeci za smaragdne ogrlice ? Znaj da te okruzuju nebrojene blagodati i beskrajna dobrota. No, ti to ne shvatas. Zivot ti je pun tuge, briga i nedaca, a imas vruceg hljeba, hladne vode za pice, miran san i potpuno zdravlje. Razmisljas o onome sto nemas, a nezahvalan si na onome sto imas. Rastrgan si zbog odredjenih materijalnih gubitaka, a u ruci drzis kljuceve srece, posjedujes sehare dobra, talenta i blagodati. Stoga, razmisljaj i budi zahvalan: " A u vama su ajeti, zar ne vidite ? " ( Ez-Zarijat, 21. ) Razmisli o sebi, svojoj porodici, domu, radu, zdravlju, prijateljima i svijetu oko sebe. "Oni priznaju da je blagodat od Allaha, pa je poslije poricu." ( En-Nahl, 83. )

Odlomak iz knjige "Ne tuguj" - Aid el-Karni