U jednoj predaji navedeno je da se robu razastre svakoga dana i noći dvadeset i četiri razvrstane riznice.

Od njih se otvori jedna riznica pa ju rob vidi ispunjenu svjetlošću dobrih djela koja je učinio toga sahata. Obuzme ga radost, veselje i raspoloženje uslijed gledanja tih svjetlosti koje su sredstvo njegovoga dolaska do Vladara, Svesavlađujućeg. Ako bi dio te radosti dao stanovnicima Vatre, zapanjila bi ih i pored bola uslijed gorenja vatrom.

Potom mu se otvori druga riznica, crna, tamna. Njen zadah ga zapuhne, a tmina prekrije. To je sahat u kojemu je bio neposlušan prema uzvišenom Allahu. Zadese ga takav užas i strah, da kada bi ih podijelio stanovnicima Dženneta zagorčali bi im džennetske blagodati.

Potom mu se otvori naredna riznica, prazna, ništa u njoj nema ni da bi mu olakšalo a ni da bi mu naštetilo. To je sahat u kome je spavao ili u kojemu bijaše nemaran ili u kojemu bijaše zaokupljen nekom od indiferentnih, ni pohvaljenih ni pokuđenih, dunjalučkih stvari (mubāhātud-dun'jā). Zažali uslijed praznoće riznice. Osjeti se zakinutim, kao što se osjeća zakinutim čovjek koji mogaše dobiti dobru zaradu i velik imetak, no, toliko je prema tome nemaran bio i neozbiljno tome pristupio da mu je na koncu zarada izmakla. Dosta je samo što (nāhīke bih) je tužan i zakinut.

Tako se čovjeku izlažu riznice njegovoga vremena za cijeli život. Stoga neka kaže duši svojoj:

„Dobro se potrudi danas da što više ispuniš svoje riznice. Ne ostavljaj ih prazne od tvojih vrijednosti koje su uzroci tvoga imetka. Ne prikloni se ljenosti, udobnosti i opuštanju, mašit će te visoke deredže koje drugi dosežu. Ostat će ti samo tuga koja se od tebe nikada odvojiti neće, makar i ušao u Džennet – osjećaj da si nešto propustio i tuga zbog toga nesnosni su, makar i ne bilo boli od Vatre.“

Neko je rekao: „Samozavaravanje je misliti kako je nekome grješniku oprošteno. Zar ga nisu mašili sevapi koje će dobiti dobri ljudi?!“

S ovim je aludirao na zakinutost i gubitak. Uzvišeni Allah rekao je:

 A onoga Dana kada vas On na onom svijetu sakupi, to će biti dan kad će vam biti jasno da ste sami sebe obmanuli.

 (Kur'an, sura et-Tegābun, ajet 9.)

 (Hazreti imam Gazali, u svome djelu „Ihjā' 'ulūmid-dīn“)