Zatim joj dodju dva meleka strasna izgleda, podignu ga i pocnu ispitivati: “Ko ti je Gospodar?”- a on ce reci: “Ah, ah, ne znam,”- a meleki ce reci: “Koje si vjere?”- a on ce reci: “Ah, ah ne znam”, ponovo ce oni pitati: “Sta kazes za covjeka koji vam je poslat?”-“Ah, ah ne znam”, odgovorice on, “ali sam cuo ljude da su o tome govorili.” Oni ce tada reci: “Ne znas i nisi htio da znas!” Glas sa visine ce povikati: “Laze on! Pripremite mu mjesto u Dzehenemu! Otvorite vrata njegova, neka do njega dopre vrucina njegova i smrad.” Kabir ce se stisnuti tako da ce mu kost mimo kosti prolaziti, on ce tada povikati: “Moj Allahu, odgodi Sudnji dan” (tako ce biti sa nevjernikom)! Vjernik ce na ova pitanja znati odgovoriti, a poslije toga cut ce glas sa visine: “Istnu je rekao moj rob.” Tad ce mu se pokazati mjesto u Dzennetu, kabur prosiriti i uzivati ce do Sudnjeg dana.

Kaburska tjeskoba je stvarnost.

“Da je iko mogao to izbjeci bio bi to Sa’d bin Muaz,” rekao je Allahov Poslanik Muhammed, a.s.

Ovome jos moemo dodati hadis gdje Poslanik, a.s., veli: “Kada neko od vas umre pokaze mu se njegovo mjesto jutrom i vecerom, i ako je od stanovnika Dzenneta mjesto u Dzennetu a ako je od stanovnika Dzehenema mjesto u Dzehenemu. Tada mu se rekne: “Ovo ce biti tvoje mjesto kada te Allah prozivi na Sudnjem danu.”” (Buhari i Muslim)

Dokaz iz Kur’ana za kaburski zivot su rijeci iz Kur’ana:

I drugi ajet u suri Taha, gdje Allah, subhanehu, kaze:

“Od zemlje vas stvaramo, u nju vas vracamo, iz nje cemo vas po drugi put izvesti.”

(Taha, 55)

Ima dosta onih koji sumnjaju u zivot poslije smrti kao i kaburske patnje, a kaze Poslanik, a.s.: “Da se vi ne ukopavate (nakon smrti) zamolio bih Allaha da i vi cujete kakva je kaburska patnja koju i ja cujem.”

Zar nije san slican kaburu?! Dva covjeka mogu zajedno spavati; jedan lijepo sanjati i vedra lica se probuditi, dok drugi moze strasno sanjati i tuznog lica se probuditi.

A Poslanik veli da je san brat smrti: mnogi ljudi jos na dunjaluku su uspavani a probudice se u kaburu, neki su jos gore mrtvi pa ih na dunjaluku ne mozes dozvati.

Opet, dobro je ko je zaspao nadati se da ce se barem nekada probuditi ako ga osamarimo, ali mrtvog je dzaba pokusavati osvijestiti. Kafiri su zivi mrtvaci. Kad covjek umre onda ce drugacije progledati, kao sto kaze Uzviseni:

“Ti nisi mario za ovo, pa smo ti skinuli koprenu tvoju, danas ti je ostar vid.”

(Hadid, 22)

Mnogo stosta je na dunjaluku nama cudno i neshvatljivo, ali tako je. San je cudo, cudo je da i ashabi cuju kako panj jeca od zalosti na kom je Poslanik hutbu drzao, cudo je i da ashabi cuju hranu koju su jeli kako slavi Allaha, dz.s., itd. Onda nije nepojmljivo da duse borave u kaburu cekajuci Sudnji dan.

Ima nekoliko razloga zbog cega ce pojedini ljudi patiti u kaburu. Prenosi se da je jednom bio postavljen mejjit u mezar, kad su se cefini pomjerili a prisutni ugledali zmiju kako se nadnosi nad mejjita te Ebu Bekr, r.a., skoci da je udari, a ona se ispravi, izgovori sehadet i veli: “Ne udaraj me, ja nisam kriva, ja samo izvrsavan Allahovu naredbu.”

Ebu Bekr je upita: “Sta je ta naredba?” – ona veli: “Da kaznjavam ovog umrlog do Sudnjega dana.” – “A sta je pogrijesio?” – veli Ebu Bekr. “Nije praktikovao tri stvari: nije klanjao, zekat davao i nije volio slusati govor uleme.” Eto tri razloga patnje u kaburu.

Neka znaju neklanjaci sta ih ceka, kao i oni sto skrtare i zekat ne daju, a posebno oni umisljeni koji misle da su pametni pa ne slusaju govor uleme.

Odlomak iz knjige: "Zasto sam stvoren"

Autor: Hfz. Husejn Cajlakovic