Es’ad ibn Zurare je tu klanjao i sakupljao ljude prije dolaska Allahovoga Poslanika, r. Tu su bili: stabla, palme i grobovi mušrika, pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da se grobovi izvade, da se palme i druga stabla posijeku i postave na stranu okrenutu prema Kibli. Dužina mesdžida je bila sto aršina, a širina isto toliko ili nešto manje. Njen temelj je iznosio oko tri aršina, a građena je glinom. I Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je učestvovao u gradnji, prenoseći sam glinu i kamenje i izgovarajući stihove:

Allahu, ne postoji život osim onaj vječni,
Ti oprosti ensarijama i muhadžirima.
Ovaj teret, a ne teret Hajbera
Bolji je i čistiji kod našega Gospodara.
Neki su, prenoseći glinu, izgovarali stihove u redžezu:
Da mi sjedimo, a Poslanik radi,
Taj naš postupak bi bio pogrešan.

Kibla je bila postavljena u pravcu Bejtu-l-Makdisa. Džamija je imala troja vrata: jedna pozadi, druga koja su zvali vrata milosti i treća kroz koja je ulazio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Njeni stubovi su bili od stabala palme, a krov od njenih listova.

Rekli su Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: Zar nećeš podići krov?, na što Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: Nema hlada kao Musaovoga.

Pored džamije je sazidao svoje sobe i sobe za svoje žene, podigavši im krov od palminoga stabla i lišća.

Kada je završio gradnju, podigao je jednu kuću za Aišu, istočno od džamije, a jednu za Sevdu.[1]

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je tada zbratimio muhadžire i ensarije. Ukupno je bilo devedeset ljudi. Polovicu te grupe činili su muhadžiri, a pola ensarije. Svi su potpomagali jedni druge. Oni su dobili pravo međusobnog naslijeđivanja nakon smrti do Bitke na Bedru. A onda, kada je objavljen ajet:

وَأُوْلُو الْأَرْحَامِ بَعْضُهُمْ أَوْلَى بِبَعْضٍ فِي كِتَابِ اللَّهِ

A srodnici, po Allahovoj Knjizi, preči su jedni drugima.,[2] pravo naslijeđivanja se vratilo na srodnike.

Neki kažu da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zbratimio muhadžire po drugi put, a on se sam zbratimio sa Alijom,[3] a prvo je sigurnije. Da je bilo tako, onda bi najveće pravo na bratimljenje s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, imao Ebu-Bekr za kojeg je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Da sam ikoga iz moga Ummeta uzeo za prisnoga prijatelja, uzeo bih Ebu Bekra, ali on je moj brat i drug.[4]

Iako je ovo bratimljenje bilo opće, kao što kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: Želio bih da smo vidjeli našu braću. Rekli su: Zar mi nismo tvoja braća? Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: Vi ste moji ashabi, a moja braća su oni koji će doći poslije mene, vjerovat će u mene, a nisu me vidjeli.[5]

Ebu Bekr ima najveće mjesto u tom bratstvu, kao što ima najveći stepen, što se tiče prijateljstva.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, se pomirio sa jevrejima iz Medine, sklopivši sporazum s njima. Njihov učenjak Abdullah ibn Selam primio je islam, a većina njih je to odbila. Bila su tri plemena: Benu Kajnuka’, Benu Nedir i Benu Kurejza. Sva tri plemena su napala muslimane, pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poštedio pleme Benu Kajnuka’,[6] pleme Benu Nedir je protjerao, a pleme Benu Kurejza je uništio, uzevši njihove žene i djecu kao plijen. Tako sura El-Hašr govori o plemenu Benu Nedir, a sura El-Ahzab o plemenu Benu Kurejza.

Poslanik je klanjao prema Bejtu-l-Makdisu, pa reče Džibrilu: Želio bih da Allah promijeni moju Kiblu, da se ne okrećem tamo gdje se okreću jevreji. Džibril reče: Ja sam samo rob, zovni svoga Gospodara te Ga zamoli. Poslanik je sa žudnjom okrenuo lice prema nebu, pa mu je Allah objavio:

قَدْ نَرَى تَقَلُّبَ وَجْهِكَ فِي السَّمَاء فَلَنُوَلِّيَنَّكَ قِبْلَةً تَرْضَاهَا فَوَلِّ وَجْهَكَ شَطْرَ الْمَسْجِدِ الْحَرَامِ وَحَيْثُ مَا كُنتُمْ فَوَلُّواْ وُجُوِهَكُمْ شَطْرَهُ وَإِنَّ الَّذِينَ أُوْتُواْ الْكِتَابَ لَيَعْلَمُونَ أَنَّهُ الْحَقُّ مِن رَّبِّهِمْ وَمَا اللّهُ بِغَافِلٍ عَمَّا يَعْمَلُونَ

Mi vidimo kako okrećeš lice svoje prema nebu i Mi ćemo ti sigurno dati da se okrećeš prema kibli koju ti želiš; pa, okreni lice svoje prema Mesdžidi-Haramu! I gdje god bili, lice svoje okrenite prema njemu. Doista oni kojima je data Knjiga znaju da je to istina od Gospodara njihova. A Allah nije nemaran prema onome što oni rade.[7]

Kibla je promijenjena prema Musdžidu-l-Haramu šesnaest mjeseci nakon njegovoga dolaska u Medinu, odnosno dva mjeseca prije Bedra.[8] U čemu se nalaze velike mudrosti. U tome je bila velika mudrost i iskušenje muslimanima, mušricima, jevrejima i munaficima. Muslimani su govorili: Vjerujemo u to, jer je sve od našeg Gospodara. To su oni kojim je Allah U ukazao na Pravi put i to im nije bilo teško. Mušrici su govorili: Kao što se vratio našoj Kibli izgleda da će se vratiti i našoj vjeri, a vratio se našoj Kibli samo zato što je ona istina. Jevreji su govorili: Promijenio je Kiblu prijašnjih poslanika. Munafici su rekli: Ne zna gdje da se okrene, ako je prva bila ispravna, onda je govorio istinu, a ako je druga istina, onda on cijelo vrijeme nije bio u pravu. Širile su se priče bezobraznih, ali je bilo onako kao što je Allah, U, kaže:

وَإِن كَانَتْ لَكَبِيرَةً إِلاَّ عَلَى الَّذِينَ هَدَى اللّهُ

Nekima je to bilo doista teško, ali ne i onima koje je Allah uputio na Pravi put.[9] Promjena Kible je iskušenje od Allaha da bi ukazao na one koji će slijediti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i one koji će se vratiti svojim stopama.

Pošto je pitanje Kible velika stvar, u ajetu koji prethodi spomenutom, Uzvišeni Allah nas obavještava da ako nešto zamijeni nečim drugim, to je bolje ili isto za one koji vjeruju, a zatim upozorava one koji prkose Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i ne pristaju na to.

Allah, subhanehu we te'ala, navodi razilaženje između kršćana i jevreja i njihova svjedočenja jednih protiv drugih da nisu na Pravom putu i upozorava Svoje robove da se ne povode za njima i njihovim željama, govoreći o njihovom kufru i riječima da Uzvišeni Allah ima dijete.

Allah, subhanehu we te'ala, obavještava da su Njegov istok i zapad, pa gdje god se okrenu Njegovi robovi, tamo je Allahovo lice, a On je onaj koji je neizmjerno dobar i sve zna.

Njegova Uzvišenost, prostranost i sveobuhvatnost je tamo gdje god se rob okrene, pa okreni svoje lice prema Allahu.

Uzvišeni dalje kaže da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, neće biti pitan za one koji ga ne slijede i koji će biti u Džehennemu, i da ni jevreji, ni kršćani neće biti zadovoljni Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, sve dok ne prihvati njihovu vjeru.

Allah, subhanehu we te'ala, podsjeća sljedbenike knjige na blagodat koju im je darovao, upozoravajući da se boje dana kada im niko neće moći pomoći.

Uzvišeni spominje Svoga Halila koji je podigao Njegovu kuću, hvaleći ga i učinivši ga uzorom za ljude. Zatim govori o Ka’bi i njenoj izgradnji, a između ostaloga da, kao što je Ibrahim predvodnik ljudi, tako je i Ka’ba mjesto koje predvodi sve ljude i prema kome se svi okreću.

Uzvišeni Allah, subhanehu we te'ala, kaže da samo oni koji su kratke pameti neće prihvatiti Ibrahimovu vjeru, a Svojim robovima je naredio da klanjaju za njim i vjeruju u ono što je objavljeno njemu i poslanicima; zatim, odgovara onima koji kažu da su Ibrahim, u, i njegova porodica bili jevreji ili kršćani.

Uzvišeni je ovo učinio uvodom za promjenu Kible, koju je potvrdio više puta i naredio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da okrene svoje lice prema Kibli, ma gdje da se nalazi.

Allah, subhanehu we te'ala, kaže da je On Onaj koji upućuje na Pravi put onoga koga On hoće; On je Onaj koji ih je uputio na ovu Kiblu i da ona pripada njima i oni njoj, jer je Ka’ba najbolja Kibla, a muslimani najbolji Ummet, kao što im je izabrao najboljeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, najbolju Knjigu, učinio ih je najboljom generacijom, odredio im je najbolje propise i najbolji ahlak, naselio ih u najbolju zemlju i učinio da im Džennet bude najljepše boravište, njihov položaj na Sudnjem danu bit će najbolji, bit će na uzvisici, a ljudi ispod njih. Uzvišeni je Onaj koji daruje Svoju milost i blagodat kome hoće, Allah, U, je onaj koji posjeduje veliku blagodat.

Allah, subhanehu we te'ala, daje uvod za promjenu Kible da ne bi nevjernici imali argumenta protiv njih, ali ipak su silnici navodili dokaze pritiv njih kao što je to spomenuto. Suprotstavljali su se poslanicima ovim i njima sličnim argumentima.

Svaki govor koji bi neko pretpostavio govoru Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bio bi argument iste vrste kao njihovi argumenti. Slavljeni Allah nas obavještava da je to uradio kako bi upotpunio Svoju blagodat prema njima i kako bi ih uputio.

Nakon toga je spomenuo Svoju blagodat prema njima slanjem Svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, objavljivanjem Knjige kako bi ih očistio i podučio Kur’anu i Sunnetu i onom što nisu znali.

Uzvišeni je naredio vjernicima da Ga spominju i da Mu zahvaljuju, jer time postižu cjelokupnu blagodat i još više, dobijaju Allahov spomen i ljubav, a zatim im je naredio ono što se može postići samo traženjem pomoći od Njega, a to su sabur (strpljenje) i namaz.

Allah obavještava da je sa strpljivima i da je upotpunio Svoju blagodat prema muslimanima Kiblom i naredbom da se ezan uči pet puta u toku dana i noći. Dodao im je kod podne, ikindije i jacije zadnja dva rekata, a do tada su bila naređena samo dva, a ne četiri rekata. Sve to je bilo naređeno nakon dolaska Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u Medinu.

[1] Ibn Sad, Et-Tabekat, 1/240.

[2] El-Ahzab, 6.

[3] Svi hadisi koji govore o bratimljenju s Aijom su slabi. El-Alai el-mesnu'a, 191-194; El-Medžmea', 9/111.

[4] Ahmed, Musned, 1/2432.; Buhari, hadis br. 467.; Nesai, hadis br. 1, babun fadailu es-sahabe.; Ibn Ebu Asim, Es-Sunne, hadis br. 1228.

[5] Ahmed, Musned, 3/7999.; Malik, Muvetta: Kitabu et-tahare, babun džamiu' el-vudui, hadis br. 60.; Muslim, hadis br. 249.

[6] Protjerao ih je iz Medine druge hidžretske godine.

[7] El-Bakare, 144.

[8] Ibn Sa'd, Et-Tabekat, 1/241.

[9] El-Bekare, 143.

Zadul mead "Opskrba za Ahiret" odlomak

Imam Ibn Kajjim el-Dževzijje