Neki mladić pohađao je duže vrijeme predavanja velikog islamskog učenjaka Ebu Hamid Muhammed ibn Muhammed el Gazalija i tako stekao određeno znanje i razvio potrebu i osjećanje za duhovnim vrijednostima i vrlinama. Jednog dana, međutim, učenik je krenuo preispitivati i promišljati stečena znanja i na koncu došao do zaključka: ”Proučio sam gotovo sve znanosti i potrošio cvijet svoje mladosti učeći. Potrebno je sada da saznam koja će mi nauka najbolje koristiti za budućnost i život poslije smrti, a koja mi opet neće pružiti koristi pa da je ostavim,jer je Muhammed a.s. često govorio:-Bože utječem se Tebi od znanja koje ne daje koristi.” Konačno je odlučio da piše Imami Gazaliji i od njega zatraži savjet.Obraćajući se svome učitelju,naglasio je da Gazalijina djela, kao npr. ” Ihjau-ulumid-din”, sadrže odgovor na njegovo pitanje, ali on želi da mu Imam odgovori na nekoliko listova, kako bi ih mogao uvijek  uzase i ravnati se po tom cijeloga života.
Imam Gazalija je kao odgovor svome učeniku napisao:

RIZNICA  SAVJETA
Poštovani mladiću! Znaj da se savjeti crpe iz riznice poslanstva Muhammeda a.s. Bit će da si ti imao prilike upoznati savjete Božjeg Poslanika, pa ne znam šta će ti onda moj savjet.Ako nisi, pitam se gdje si proveo tolike godine?
Pa ipak, saslušaj: savjetujući svoj narod rekao je između ostalog Muhammed a.s. : ”Ako se jedan čovjek bavi onim što ga ne zanima i što njemu ne pripada, to je najsigurniji znak da je Allah digao svoju milost od njega  i da mu ne pomaže više. Onaj ko utroši makar jedan čas svoga života onamo gdje ne treba i gdje nije namjenjen, dostojan je svake nesreće. Ko pak poživi 40 godina, a dobra djela mu ne prevagnu hrđava, neka je pripravan za džehennem!” Ovaj savjet je dovoljan učenima.
Savjet je nešto vrlo lahko i jednostavno. Primiti savjet, međutim, nije lahko, a naročito onima koji se povode za strastima, jer su zabranjene stvari obljubljene i prirasle za ljudska srca. Slično je i sa onima koji traže službenu znanost, tj. uče da bi došli do položaja i do ovozemnog bogatstva i raznovrsnih uživanja. Ovakvi misle da je nauka sama po sebi spas i sreća i da učenost isključuje rad i borbu. To je uvjerenje i mišljenje neznalica. Bože, Tebi hvala. Ovi bijednici ne znaju da nauka bez rada ne daje nikakve koristi i da oni sa tom svojom zabludom rade protiv sebe. Muhammed a.s. u tom smislu veli: ”Najviše će biti kažnjen onaj koji se nije koristio svojim znanjem.” Priča se da je neko vidio u snu Džunejda i pitao ga kako je, na šta mu on odgovori: ”Otišle su riječi i nestalo je znakova. Jedino sam se okoristio djelima i rekatima koje sam obavljao u dubokoj u noći.”
Mladiću, nemoj biti bez posla, niti radi beskorisne poslove. Posigurno znaj da samo nauka ne koristi. Ona je slična čovjeku koji drži u rukama deset indijskih sablji i naoružan je drugim naročitim oružjem, a uz to je pravi je i pravi junak i borac. Šta misliš, ako bi na ovakvog junaka navalio lav, da li bi ga mogao odbiti bez upotrebe oružja? Sigurno je da bi lav rastrgao ovog čovjeka, ako ne bi upotrebio oružje. Isti je slučaj i sa naukom. Čovjek može znati i naučiti hiljadu pitanja (mesela), ali od toga neće imati nikakve praktične koristi sve dok ne bude radio i udesio svoj život prema svom znanju. Još jedan primjer: lijek ne može pomoći bolesniku dok se ne upotrijebi:
Da si mjerio dvije hiljade litara vina,
ne bi se opio dok ga ne bi popio.
Ti možeš učiti stotinama godina i sakupiti na hiljade djela, a da ipak ne zaslužiš Božju milost. Milost Allahova se zaslužuje samo radom. Svemogući veli: ”Čovjeku pripada samo ono što zasluži svojim radom.”, ”Ko želi da jednog dana stane pred Allaha i da Mu položi račun, neka čini dobra djela.”,”Svako će biti nagrađen prema djelima.”,”Vjernici koji čine dobro biće nagrađeni džennetom i u njemu će vječno ostati ne tražeći nikakve promjene.”,”A njih smjeniše zli potomci, koji namaz napustiše i za požudama pođoše, oni će sigurno loše proći, ali oni koji su se pokajali i  vjerovali i dobro činili, njima se neće nikakva nepravda učiniti, oni će u džennet ući.”
 
IMAN
Allahov Poslanik Muhammed a.s. je rekao: ”Islam se sastoji od pet temeljnih dužnosti: Kelimei-šehadeta (tvrditi i svjedočiti da nema boga sem Allaha i da je Muhammed a.s. Allahov Poslanik), namaza, zekata, posta i hadždža.”
Tri su elementa islamskog vjerovanja: jezikom ga očitavati, srcem potvrditi, a ostalim djelovima tijela kroz rad manifestovati. Dokazi djela se ne mogu izbrojati. Istina, čovjek zadobija džennet Allahovom dobrotom i plemenitošću, ali tek poslije pripreme koja se sastoji od pokornosti i ibadeta Allahu, jer “milost Allahova je doista blizu onih koji dobra djela čine.” Da je rad sastavni dio imana potvrđuje bezbroj drugih dokaza. Hasan el Basri veli : ”Allah će na Sudnjem danu reći svojim robovima: -Ulazite u džennet po Mojoj milosti  i podjelite ga međusobno po svojim djelima.”
Mladiću, samo ako budeš radio bićeš nagrađen.Priča se kako se jedan od Izraelćana obraćao Bogu i ibadet mu činio 70 godina. Da bi pokazao melekima njegovo stanje,  Bog pošalje jednog meleka i naredi mu da saopći ovom Jevreju da on svojim ibadetom nije zaslužio džennet. Umjesto da klone i da njime ovlada razočarenje, on je odgovorio: ”Stvoreni smo za ibadet i trebamo da služimo Boga.” Kad se melek vratio Bogu  rekao je: ”Bože Ti najbolje znaš šta je on odgovorio.” Bog je na to rekao: ”Kad on nije odustao od ibadeta, ne odustajemo ni Mi u Našoj milosti od njega. Budite svjedoci,da sam mu oprostio sve grijehe!”
 
VLASTITO  PREISPITIVANJE
Allahov Poslanik a.s. veli: ”Preispitajte sami sebe i položite sami sebi račun prije nego ga drugima budete polagali, procjenite svoja djela prije nego vam ih drugi budu procjenjivali!” Hazretli Alija veli: ”Ko misli da bez truda i borbe može doći do cilja, taj se samo zanosi iluzijama, a ko,  opet, misli da se samo trudom postiže cilj, pravi se neovisnim.” Hasan el Basri u tom smislu veli: ”Zahtjevati i tržiti džennet bez rada jeste pravi grijeh.” On takođe kaže: ”Dokaz istine je ostavljanje gledanja djela, a ne ostavljanje djela.” Allahov Poslanik a.s. je rekao: ”Pametan je onaj ko čini dobro radeći za ono što će doći poslije smrti a budala je ko slijedi svoje strasti i nada se da će mu Bog ispuniti želju.”
Mladiću, koliko si noći proveo u učenju i čitanju raznih knjiga. Ne znam šta bi tome mogao biti razlog, ali ako si svoj san žrtvovao radi postizanja unosnog položaja, bogaćenja ili preticanja drugova, teško tebi, i opet teško tebi. Budeš li se time namjeravao jačati i oživljavati uzvišenu nauku Islama, širiti moralnost i suzbijati i lomiti strast koja vodi samo zlu, u tom slučaju blago li se tebi! Istinu je kazao ko je rekao:
Bdijenje noću ako nije u ime Tebe, gubitak je.
Plač ako nije za Tobom, propast je.
Živi kako želiš, samo znaj da ćeš umrijeti, voli koga hoćeš,  ali ne zaboravi da ćeš ga morati ostaviti, i radi šta želiš, ali samo prema djelima ćeš biti nagrađen!
Znaš li kakvu korist imaš od tezofije, apologetike, medicine, poetike, astronomije, metrike, gramatike i sintakse? Samo izučavati te znanosti značilo bi besmisleno trošiti svoj život. Naprotiv, misliti o Bogu i udovoljiti Njegovim zahtjevima, to je pravi smisao života. Vidio sam u Indžilu ovu Isaovu izreku: ”Robe, godinama si nastojao da uljepšaš svoj vanjski izgled prema ljudima, a svome izgledu prema Meni nisi posvetio ni sat pažnje. Ja sam svaki dan gledao u tvoje srce i govorio ti: -Stojiš okružen svim mogućim Mojim dobrima, a radiš za drugoga, jesi li gluh pa ne čuješ?!”
Znanje bez djela je pravo ludilo, a djelo bez znanja ne može ni postojati. Budi uvjeren, da samo znanje nije u stanju da te danas udalji od hrđavih djela, niti da ih nagna na pokornost i odanost prema Allahu dž.š. a niti da te sutra spasi džehennemske vatre. Ako ne budeš radio danas prema svom stanju i nastojao da nadoknadiš ono što te prošlo u minulim danima, reći ćeš sutra: ”Povrati nas na dunjaluk, činit ćemo dobro”, ali dobiti ćeš odgovor: ”Budalo pa otkuda ti dolaziš!”
Mladiću, nastoj da tvoja duša bude velika i plemenita, nadaj da ti strast slavi pobjedu, neka ona uvijek bude pobjeđena, a tijelo gledaj učiniti mrtvim. Tvoj dom je tvoj grob. Tamo te svakog časa očekuju. Čuvaj se da ne bi došao tamo bez opskrbe. Ebe Bekr je rekao: ”Tijela su krletke za ptice ili staje za stoku. Pomisli kakvoj vrsti pripadaš. Ako budeš pripadao pticama više sfere, onada ćeš na zov trube: -Vraćaj se Bogu, prhnuti u visine i zaustaviti se na  vrhovima džennetskih palača, kako je to naglasio Muhammed a.s. rekavši da se smrću Ibni Muaza potresao Arš. Budeš li, ne daj Bože, pripadao vrsti onih za koje Svemogući veli da su kao životinje pa čak i gori od njih, tada nećeš biti siguran, jer odlaziš od kuće u džehennem.” Priča se da je Hasan el Basri jednom prilikom uzeo u ruke čašu bistre i hladne vode i prije nego ju je popio pao je u nesvjest. Kad su ga , nakon što je došao sebi, pitali šta mu se dogodilo, odgovorio je , da se u času kad je htio popiti vodu sjetio vapaja stanovnika džehennema za vodom i drugim dobrima koja uživaju sretnici u džennetu.
Kad bi samo znanje bez rada bilo dovoljno, onda bi bilo beskorisno pokajanje i traženje oprosta. Priča se kako su jednom prilikom u prisutnosti Muhammeda a.s. spomenuli Abdullah ibn Omera. Čuvši to ime Muhammed a.s. je dodao: ”Dobar je to čovjek, samo još da noći provodi u ibadetu.” Takođe je rekao jednom od svojih drugova: ” Nemoj mnogo spavati po noći, jer ko mnogo spava biće siromah na Sudnjem danu!”
Moliti se Bogu po noći božja je zapovjed, tražiti od Njega oprost izjutra znači biti Mu zahvalan, pokoran i odan. Muhammed a.s. je rekao: ”Svemogući voli tri glasa: glas pijetla, glas onoga ko uči Kur’an i glas pobožnog koji izjutra traži oprost.” Sufjan Sevrija veli: ”Bog je stvorio jednu vrstu vjetra koji puše izjutra i nosi Stvoritelju molbu za oprost i druge dove.” Dalje nastavlja Sevrija: ”U prvom djelu noći ustaju pobožni i mole se, u ponoć ustaju pokorni i mole se sve do pred zoru, a pred zoru ustaju oni koji traže Allahov oprost i mole Allaha da im oprosti grijehe. Iza njih ustaju lijenčine, poput mrtvaca, kad se proživljuju iz grobova.”
Veli se da je mudri Lukman preporučio svome sinu: ”Nemoj da pijetao bude pametniji od tebe! On uvijekpred zoru ustaje i pjeva a ti spavaš.”
Divno je kazao ko je rekao:
Zagugtala golubica usred noći na grani predano,
A ja sam u dubokom snu,
Tako mi Bejtullaha, lažem, jer da sam u istinskom ašku
Ne bi me plačem pretekle golubice.
Ja lažno tvrdim da silno volim svog Stvoritelja,
Dok životinje plaču,  ja nisam u suzama.
 
POKORNOST  I  IBADET
Zapamti da je bit nauke spoznaja pokornosti i ibadeta Allahu dž.š. A pokornost i ibadet se sastoje u slijeđenju putokaza vjere radom i govorom, što znači da sve što govoriš, radiš i za sobom ostavljaš mora biti u skladu sa propisima Šerijata. Inače bio bi griješnik kada bi, npr., postio bajrame ili obavljao salat u otetom odjelu, makar što ti činovi imaju oblik ibadeta. Potrebno je da se tvoje riječi i djela slažu sa propisima vjere, jer znanje i rad, ako nisu u skladu sa Šerijatom, predstavljaju puku zabludu.
Nemoj da se zavaraš kojekakvim sufijskim naklapanjima. Pravi tesawuf nije u tome. Tesawuf je pravac koji se postiže jedino kroz borbu protiv strasti i tjelesnih nagona, i u tome glavnu ulogu ima vježbanje (rijada), a ne nikakve čarolije i razmetanja. Dok ne poništiš svoju strast, srce ti neće biti osvjetljeno svjetlom spoznaje. I znaj da je brbljiv  i laprdav jezik, kao i srece napunjeno strastima i nemarom, znak nesreće.
Na neka druga tvoja pitanja nemoguće mi je bilo pismeno bilo usmeno odgovoriti. Ako se u životu susrećeš s takvim pitanjima, upoznaćeš i njihovo rješenje. Inače ih smatraj nesaznatljivim, jer ona su pitanja ukusa. A o svemu što pripada ukusu nemoguće je govoriti. Npr. slatko i gorko može se upoznati samo okusom, a nikako preko riječi. Priča se da je jedan obnemogli muškarac pisao svom prijatelju i molio da mu opiše raspoloženje i osjećaj u vrijeme spolnog akta, na šta mu je ovaj odgovorio: “Dosad sam mislio da si samo obnemogao, a danas znam da si budala, jer je ovo stvar ukusa. Znati se može samo kad se iskuša i proživi.Ono se nemože opisati niti riječima prikazati.”
O pitanjima na koja se može odgovoriti već sam pisao u “Ihjau-ulumud-dinu” i drugim djelima pa ću ovdje samo ukratko spomenuti neka od njih.
U sufijsko derviški red može se primiti i upisati samo onaj koji ispunjava sljedeće uvjete:
-da je vjerovanja ispravnog i bez ikakvih novotarija,
-da se pokajao za svoje grijehe i da više nikada neće namjerno počiniti neko nevaljalo djelo,
-da svoje neprijatelje učini prijateljima i da nikome ne učini nepravdu,
-da upoznaje propise vjere onoliko koliko mu je neophodno za ispunjavanje svih vjerskih dužnosti,
-da zna šta je naređeno, a šta zabranjeno, šta se mora raditi, a šta se ne mije raditi. Nadalje, mora poznavati dublja značenja drugih nauka onoliko koliko će mu biti dovoljno da bude spašen.
Priča se da je Šiblija slušao predavanja oko četiri stotine učitelja. ”Na taj način”, veli Šiblija, ”saznao sam oko četiri stotine hadisa, a između njih sam izabrao samo jedan i po njemu sam postupao. Ostali hadisi mi nisu bili potrebni, jer sam u ovome izabranom hadisu našao svoj spas i sreću, i vidio sam da je u njemu sadržana nauka i prvih i zadnjih pokoljenja. Naime Muhammed a.s. je rekao jednom prilikom: ”Radite za ovaj svijet onoliko koliko ćete živjeti na njemu, radite za onaj svijet onoliko koliko ćete ostati tamo, a za Allaha dž.š. koliko vam je potreban, za vatru onoliko koliko je možete trpiti.”
Mladiću, kad spoznaš ovaj hadis, neće ti biti potrebno dosta drugog znanja. Razmisli još i o ovom kazivanju: Priča se da se Hatemul Esam družio sa Belhijom oko 30 godina. Kad ga je Belhija upitao šta je kroz te vrijeme naučio, odgovorio mu je da je spoznao osam koristi od znanja:
      1. Vidio sam da u društvu svako ima druga, prijatelja i miljenika. Neki od njih se druže dok ne oboli, neki ga prate do groba , ali ni jedan ne ide s njim u grob. Razmišljajući o tome došao sam do zaključka da je čovjeku najbolji drug onaj ko ide sa njim i u grob, ostajući mu i tamo prijatelj. Takav drug su jedino dobra djela. Zato sam ih odabrao za svog miljenika, jer će mi oni biti svjetlo u mračnom grobu i razgovor kad me svi drugi ostave.
      2. Uočio sam da se većina ljudi povodi za svojim strastima i nastoji udovoljiti svojim prohtjevima. U takvoj prilici na um mi je pala riječ Allaha dž.š. :”Ko se boji Boga i svome prohtjevu stane na put njegovo je mjesto u džennetu” , pa sam se još jače uvjerio u istinitost Kur’ana i pohitao da se suprostavim svojoj strasti i da povedem pravu borbu protiv nje, kako bi se pokorila Allahu i bila Mu ponizna.
      3. Opazio sam kako seljdi natječu oko gomilanja imetka i kako nastoje da zarađeno očuvaju. Ja sam, međutim, razmišljao o ajetu: ”Šta je kod vas prolazno je i nestaće ga , a šta je Allahovo ostaje zauvjek”, i zaključio sam da sve svoje podjelim sirotinji, kako bi mi to bila zaliha kod Allaha dž.š.
      4. Mnogi ljudi misle da je čast, ponos i veličina u velikom broju članova porodice, pa se time zanose. Drugi smatraju da je veličina u bogatstvu i djeci, a treći da je to u otimanju tuđeg imetka, nasilju i prolijevanju nevine krvi.Napokon, četvrti vjeruju da je čast i slava u rasipanju imetka i prekomjernom uživanju. Što se mene tiče, ja vjerujem u Božje riječi: ”Najbolji je i najodabraniji onaj koji je najpobožniji.” Uvjeren da su sva druga mišljenja pogrešna, odabrao sam pobožnost i u njoj vidim pravu sreću.
      5. Ljudi se međusobno napadaju, svađaju i kleveću jedan drugog. Razmišljajući o tome našao sam da je sve to iz zavidnosti zbog bogatstva, položaja, znanja. To mi je dalo povoda da  razmotrim ajet: ”Mi smo vam razdjelili dobra ovoga svijeta.”, pa sam, spoznavši da je Allah dž.š.  svakome odredio njegov dio, ostavio zavidnost i zadovoljio se onim što mi je Allah podario.
      6. Ljudi se mrze iz raznih razloga i u životu su jedni drugima neprijatelji. Međutim, ne postoje razlozi niti smije biti neprijateljstva osim onoga prema šejtanu, jer Allah dž.š. kaže: ”Šejtan je vaš neprijatelj pa ga takvim i držite!” Iz toga izlazi da se smije mrziti samo šejtan i niko drugi.
      7. Svi ljudi nastoje i trude se da materijalno osiguraju život. Pri tome više puta počine i neko nedozvoljeno djelo, a uz to još i troše i svoju snagu, i u izvjesnim slučajevima, ponizuju se i tako ruše svoje dostojanstvo.A  čemu to kada Svemogući veli: ”Nema živog bića na Zemlji a da se Bog ne brine o njemu i da nije preuzeo svoju dužnost i brigu o njegovom izdržavanju.” Stoga sam se odao ibadetu i ostavio svako drugo zanimanje, jer mi je Allah dž.š. najveća garancija za moju opskrbu.
      8. Svako se oslanja na nešto: neko na novac, neko na imetak, a neko na zanat i slično. Što se mene tiče, ja se oslanjam samo na Allaha i držim do njegovih riječi: ”Ko se osloni na Allaha, On mu je dovoljan. Allah ispunjava svoje nakane i svemu je odredio granice.”
Ova  Esamova izlaganja neobično su se svidjela Belhiji pa mu je rekao: ”Bog te uputio na pravi put! Ja sam proučavao Tevrat, Indžil, Zebur i Kur’an, i vidio sam da se cjelokupno učenje ovih objava kreće oko ovih koristi. Ko se bude njih držao i po njima radio, taj radi u duhu objavljenih knjiga.”
 
PRAVI  PUT
Mladiću, gornje dvije priče sigurno su te uvjerile da nije potrebno veliko znaje (pa da budeš ispravan) , a sad ću ti objasniti šta je potrebno onome ko želi poći pravim putem. Prije svega potreban mu je odgajatelj (muršid) , koji će iz njegove duše odstraniti sve zle navike i učiniti ga kreposnim i ćudorednim, slično zemljoradniku koji trijebi trnje i ostale štetne biljke sa svoje zemlje, da bi mu plod bio što bolji i obilniji. Poziv odgajatelja je samo nastavak poziva Božjeg Poslanika a.s. Muhammed a.s. je poslan da uputi narod na Božji put. No, on nije mogao ostati među nama zauvjek. Kao i svaki čovjek, tako je i on morao umrijeti i nestati između nas, ali su zato ostali njegovi zastupnici, koji će i dalje pokazivati svijetu pravi put. A da bi se bilo takvim zastupnikom, traži se u prvom redu učenost. Međutim, kako samo učenost nije jedini uvjet ja ću ovdje kratko ukazati na glavna svojstva koja moraju krasiti  Poslanikove zastupnike na Zemlji.
U prvom redu alim ne smije biti materijalista niti pohlepan za položajima. A potom, neophodno je da bude pristalica  poznatog autoriteta, čiji se učitelji postepeno dižu i vežu za najvećeg učitelja Muhammeda a.s. Nadalje, mora biti na visokom stepenu izgrađenosti duha, što se postiže odricanjem ili umanjivanjem jela, spavanja i govora, te namazom, sadakom i postom. Pored toga, družeći se sa svojim muršidom, naučit će se ćudorednom i kreposnom životu.
Strpljivost, namaz, zahvalnost i odanost Svemogućem, pouzdanost u Boga, ubjeđenje u istinu, skromnost , duševna smirenost, blagost, poniznost, znanje, stid, vjernost, ponos i nada, sve su to svojstva koja učitelj mora posjedovati da bi bio dostojan da ga slijede. Ali, ovakvi su vrlo rijetki. Ako bi ipak imao sreću da nađe učitelja sa spomenutim svojstvima i da ga ovaj primi, dužan je da ga poštuje i javno i tajno. Javno će ga poštivati tako što će se ustezati od svake kritike i rasprave sa njim, makar znao da je učitelj pogriješio. Sedžadu će mu sterati samo kada bude htio klanjati, a kada obavi namaz dići će je. Ne smije pred njim klanjati mnogo nafile i izvršavaće njegove naredbe koliko god je to moguće. Dakako, nije dovoljno samo formalno izvršavati te naloge. Na sve što vani manifestira mora predhodno dušom pristajati i u sebi to potvrditi. U tome se sastoji trajno poštivanje. A ako nije u stanju i prividno i stvarno iskazati odanost svome učitelju, onda je bolje da ga napusti. Takođe je dužnost onoga ko ima želju da bude vodič pravom putu, da izbjegava hrđavo društvo kako ne bi svoje srce odvojio od uticaja svojih učitelja, da se očisti od prljavštine prokletog šejtana i da razvija ljubav prema siromaštvu više nego prema bogatstvu.
Zapamti da tesawuf ima dva svoja glavna svojstva: Ispravnost pred Bogom i ćudoređe. Ko bude ispravan i u svojim postupcima prema drugom ćudored taj je bez sumnje sufija.
Ispravan je onaj koji žrtvuje svoju udobnost i ličnu sreću, a ćudoredan je onaj koji bude drugom popustio i prihvatio njegovu želju prije nego bi ga primorao na nešto i nametnuo mu svoje mišljenje, s tim da se misli ovog drugog kreću u granicama Šerijata.
 
POKORNOST ALLAHU
Pitao si me šta je to pokornost Allahu? Pokornost Allahu se sastoji od troje: a)izvršavati propise Šerijata, b)biti predan Božijoj odredbi i zadovoljan sa njom, c)žrtvovati svoje osobno zadovoljstvo da bi se postiglo Božije zadovoljstvo.
O tevekulu ti mogu reći da se sastoji od čvrste vjere u ono što je Allah dž.š. obećao, tj. da vjeruješ da ćeš postići ono što ti je Allah dž.š. propisao pa makar se sav svijet tome suprostavio i , na drugoj strani, da ne možeš doći do onoga što ti nije određeno uz pomoć svih ljudi.
Biti odan i iskren (ihlas) znači sva svoja djela činiti u ime Allaha i sa nastojanjem da se postigne Njegova milost, a ne voditi računa o tome da li će te ljudi pohvaliti ili pokuditi.
Licemjerstvo proizilazi iz obožavanja ljudi. Izbjeći se tome može jedino sa uvjerenjem da su svi ljudi potčinjeni Božjoj odredbi i da nsu ustanju učinti nikome štete ni koristi bez Božje volje. Ako budeš mislio da su ljudi moćni, onda se nećeš moći oteti licemjerstvu.
Na neka druga tvoja pitanja ja sam već odgovorio u svojim djelima, a na neka je zabranjeno odgovarati. Radi prema onome što znaš pa ćeš saznati i ono što neznaš.
Mladiću, od danas me nemoj više tako pitati! Ubuduće imaj u vidu Božje riječi: ”Bilo bi za njih mnogo bolje da su se strpjeli dok im ti (Muhammede) ne izađeš.” Pouči se savjetom Hidra koji je rekao:”Nemoj me ništa pitati prije nego ti ja sam ne objasnim.” Inače, nemoj hitjeti s pitanjima možda ćeš sam doći do spoznaje, ili će ti sami događaji otkriti istinu. “Ne hitite, pokazaću vam svoje dokaze!” Ne pitaj prije vremena, i znaj da ćeš spoznaju stići ponajprije putovanjem i putujući. “A zar ne putuju po Zemlji i ne gledaju?”
Tako mi Boga ako budeš putovao i promatrao božja stvorenja i u svojoj ćeš duši otkriti čudesa. Budi spreman da žrtvuješ i dušu svoju. Žrtvovati dušu svoju najveće je djelo dobročinstva. Zunnun Misri, obraćajući se jednom od svojih učenika, rekao je:” Ako si spreman da žrtvuješ i dušu, dođi ovamo, ako nisi, onada se udalji od tesawufa.”
 
OSAM   SAVJETA
Primi od mene osam savjeta, ako ne želiš da na Sudnji dan tvoje znanje bude tvoj tužitelj. Četiri prema čemu od njih ćeš se upravljati, a četiri govore o onome što treba napustiti. Ova zadnja četiri su:
1. Gledaj da što je moguće manje raspravljaš i vodiš diskusiju o bilo kakvom pitanju. U raspravi ima više štete nego koristi. Ono je izvor svih ngativnih i hrđavih svojstava, kao što su licemjerstvo, zavidnost, oholost, mržnja, neprijateljstvo, hvalisavosti i sl. A ako se u tvom prisustvu povede diskusija po jednom pitanju i ti vidiš da bez tebe neće izaći istina na vidjelo u tom slučaju dozvoljeno je da se i ti umješaš u raspravu sa jedinom namjerom da doprineseš pobjedi istine. A za takvu namjeru postoje dva znaka: a) da ti je stalo samo do toga da dođe do istine, pa svejedno da li ona došla od tebe ili tvog protivnika, b) da ti je draže viditi raspravu u samoći nego pred svijetom.
    Reći ću ti još nešto. Pitati znači odvesti bolesnika liječniku da ustanovi bolest, a odgovaranje je prepoznavanje bolesti i nastojanje da se bolesnik izliječi. Neznalice su bolesnici a alimi su liječnici. Slab alim ne zna valjano liječiti. Pravi alim, pak, liječi onoga koji trži liječenje i za koga drži da se može izliječiti. Ako je bolest hronična i neizlječiva svo umjeće koje je potrebno liječniku je u tome da uvidi uzaludnost liječenja, pa da badava ne troši vrijeme.
Neznenje je vrlo opasna bolest i djeli se na četiri vrste. Jedna je samo izčječiva, a druge tri je uzaludno liječiti. To su bolesti od kojih boluje:
- Ko pita iz zavidnosti i ko okreće leđa od nauke iz mržnje. Tomu ne treba odgovarati, jer makar mu najjasnije i najbolje objasnio time ćeš samo povećati njegovu mržnju, neprijateljstvo i zavidnost. Za takve je rečeno:
Svako neprijateljstvo je prolazno,
neprijateljstvo iz zavidnosti ne prolazi.
Takve je najbolje ostaviti da i dalje boluju od ove bolesti, kao što kaže Allah dž.š. :” Ostavi i ne vidi računa o onome koji je zaboravio Nas i koji traži samo ovaj svijet.” Sa svim što radi i govori zavidnik raspaljuje samo vatru koja uništava plod njegovog rada. Muhammed a.s. je rekao: “Zavidnost uništava dobra djela kao što vatra sagorjeva drva.”
- Ko boluje od gluposti. I ova vrsta neznanja je neizlječiva. Isa a.s. je rekao: “ Mogao sam oživjeti mrtve ali mi je bilo nemoguće izliječiti glupa čovejka.” Ovdje se pod glupim misli na čovjeka koji se naukom bavi vrlo kratko vrijeme i naučio nešto malo iz vjerskih i svjetskih znanosti pa umislio da nema niko učeniji od njega. Zato se takav upušta u rasprave sa najvećim alimima, koji su cijeli svoj život potrošili u istraživanju vjerskih i svjetskih znanosti. On misli da su sva pitanja koja on ne poznaje nepoznata i drugima. I ovoj vrsti ljudi je glupo odgovarati.
-  Ko želi da sazna i jedino sa tom namjerom pita, ali je toliko ograničen da nije u stanju i pored najboljih tumačenja i odgovora razumjeti stvar. Bolje je da se ovima takođe ne odgovara. Muhammed a.s. je rekao: ”Nama, Božjim poslanicima, je naređeno da ljudima govorimo onoliko koliko mogu primiti.”
Neznanje kao izlječiva bolest jeste neznanje bolesnika koji želi bez ikakve srdžbe, zavidnosti i starsti da dođe do spoznaje, pa pita ne iz zavidnosti i inata, već iz ljubavi prema saznanju. Takvog bolesnika je potrebno liječiti i odgovarati mu na njegova pitanja.
2. Potrebno je da što više izbjegavaš ili da se uopšte ne primeš službe vaiza. Misija vaiza je vrlo delikatna, puna je nezgoda i čovjek je može jedino preuzeti pod uvjetom da radi ono što govori. U tom smislu je rečeno Isau a.s.: ”Najprije kaži sebi, pa ako budeš da primiš svoj savjet, onda možeš da govoriš drugima. Inače stidi se svoga Stvoritelja.” Ako se,  ipak, primaš vaza i uloge upozoritelja, potrebno je da se tada čuvaš dvaju svojstava:
- Da se čuvaš ukočenosti u govoru, nejasnog i dvosmislenog govora i stihova, jer ovakav način izražavanja znači istruhlost duše i slabost srca. Upozoravati čovjeka znači podsjećati ga na užas džehennemske vatre i njegovu nedovoljnu zahvalnost Allahu dž.š. , te ga tako podstaći na razmišljanje o životu koji je uzaludno potrošio i  o preprekama koje mu stoje na putu, kao što su to bojazan od slabog završetka ovozemnog življenja i pomanjkanja imana pri predaji duše. Čovjeka treba podučiti da razmišlja da li će biti u stanju preći preko Sirat ćuprije, ili će se strovaliti u džehennem, kao i da razmišlja o svom položaju na Sudnjem danu. Sve ove stvari čovjek mora imati na umu i o njima razmišljati tako da mu se , kada misli, srce potrese i duša naseli uznemirenošću i nespokojstvom. Izazvati ovakvo stanje u čovjeku znači opomenuti ga. A vaziti, pak, znači upoznati čovjeka sa svim ovim kako bi upoznao svoje nedostatke u izvršavanju dužnosti i kako bi se odjadanput opametio i  pokušao povratiti i nadoknaditi ono što ga je prošlo. Naravno, vaiz će u svome vazu nastojati da bude što razumljiviji, slično čovjeku koji, ugledavši kako jednoj kući prijeti opasnost od poplave, požuri da upozori ukućane na opasnost. I kao što se ne može ni zamisliti da bi se on u tom upozorenju služio  nerazumljivim i nejasnim izrazima, ni vaiz se ne smije služiti kojekakvim dvosmislenim riječima i rečenicama.
- Nije dobro da ti jedina želja bude da okupiš oko sebe što više slušača i da oni, derući svoja odjela, pokazuju strah, a da ti hoćeš sa ovim da postigneš da se priča kako je tvoj glas dobar i kako si ti dobar vaiz. Takav postupak odaje težnju ovozemnom dobitku. Naprotiv, ljude treba odvraćati od dunjaluka, a upućivati ih da se spremaju za onaj svijet, da budu pokorni Bogu a nepohlepni za ovozemnim uživanjima, da budu darežljivi i pobožni, nadalje, treba ih podučiti ibadetu, jer su oni po svojoj prirodi skloni činiti ono što je u oprečnosti sa Šeriatom i ćudorednim načelima. Zato ih zastraši i upozori na loše posljedice tog njihovog postupka, kako bi se odazvali, popravili i ustegli od grijeha. Ovakav način upućivanja jedini se može nazvati pravim vazom. Sve drugo biće daleko i više štetno nego korisno, pa je potrebno take vazove zabraniti i odvratiti svijet da ih sluša.
3. Ne druži se sa vladarima niti sa visokim dostojanstvenicima, jer je takvo druženje veoma opasno. Ako ipak budeš prisiljen da se sa njima družiš, ne hvali ih i ne moli Boga za njihov dug život, jer se time izaziva božja srdžba i čini grijeh.
4. Ne primaj nikakvih poklona od upravljača: vladara, ministara i njihovih službenika. Jednako je, znao ti da li je poklon od halala ili ne znao, jer su ovakvi pokloni i hedije vrlo opasni. Čine te ovisnim i stavljaju u nezgodan položaj. Ma koliko bio hrabar, nećeš se moći otarasiti želja da pribaviš ili ne izgubiš naklonost svoga dobročinitelja i da mu se nipošto ne zamjeriš. A to sve skupa predstavlja opasnost po vjeru. Najbolja šteta od toga bila bi u tome da onaj koji prima hediju odmah zavoli onoga koji mu je daje. A kako voljeti nekoga znači željeti opstanak mu i  dug život, to u našem slučaju znači željeti opstanak i dug život nasilniku. To željeti isto je što i htjeti nasilje i propast svijeta. Pa pitam ta sada, ima li što štatnije po vjeru od ove želje?
Čuvaj se i nemoj da te šejtan zavede i prevari. Ne vjeruj onima koji ti vele da je bolje uzeti od vladara hediju pa podjeliti nemoćnima i siromašnima, sa objašnjenjem da ćeš je ti potrošiti u dobro, a da je ostala kod njih, oni bi je potrošili u zlo. Ovakvom varkom prokletnik je mnogima odsjekao glavu. O ovome sam opširnije govorio u Ihjau ulumid-dinu.
To su eto četiri savjeta o onome čega se moraš čuvati. Mi smo ti naznačili još četiri savjeta po kojima bi se trebao da upravljaš, i to su:
-  Postupaj prema Allahu dž.š. onako kako bi želio da prema tebi postupa tvoj sluga. Što nisi zadovoljan da tebi sluga čini, nemoj ni ti činiti prema Bogu, svome pravom Gospodaru.
- Kad budeš nešto radio drugom, misli kao da on to tebi čini, jer čovjek neće imati potpuno vjerovanje sve dok ne bude želio drugome ono što sam sebi želi.
- Potrebno je da ti bude glavna namjera u proučavanju raznih znanosti da time očistiš srce i dušu. Kad bi znao da nećeš živjeti duže od jedne sedmice, sigurno je da se za to vrijeme ne bi bavio proučavajem fikha, ahlaka, izvora šerijatskog prava, filozofije i sličnoga, jer ti ove znanosti neće koristiti. Zato bi se ti bavio upoznavanjem svojstava svoje duše i kontroliranjem svoga srca. Na prvom mjestu bi prekinuo veze s ovim svijetom, očistio dušu od pokuđenih svojstava i okitivši se dobrim vrlinama navikao je tako na ljubav prema Bogu. Čovjek može svakog časa umrijeti pa je potrebno da se uvjek sprema za smrt.
Mladiću, sad čuj nešto drugo i promisli o njemu! Kad bi ti rekli da će te vladar za nekoliko dana postaviti ministrom, šta bi ti do tada radio? Razumljivo je da bi čitavo vrijeme uljepšavao i dotjerivao ono na šta bi mogao pasti vladarev pogled. Na prvom redu bi, svakako, očistio svoje odjelo, obukao novo i najbolje odjelo, popravio i uredio kuću itd. Ti znaš šta ovim hoću da kažem. Promisli o tome! Nije li Muhammed a.s. rekao: ”Allah ne gleda u vaš vanjski izgled, niti u vaša odjela, nego gleda u vaša srca i vaše namjere.”
Ako želiš upoznati srce i njegova stanja onda čitaj “Ihjau-ulumid-din” i druga moja djela. Upoznati srce prvorazredna je dužnost svakog muslimana (fardi ajn), dok su znanosti koje se bave svim ostalim, osim onih koji poučavaju kako se obavljaju druge vjerske obaveze, skupna dužnost (fardi kifaje).
- Ne smiješ imati imetka više nego ti je potrebno za jednu godinu. Tako je postupao i Muhammed a.s. On je često govorio: “Bože podaj mome Ummetu samo onoliko koliko mu je potrebno da bi mogao podmiriti nužne potrebe. Neka ne bude ni manje ni više od toga!” Muhammed a.s. je osiguravao opskrbom za jednu godinu samo one članove svoje zajednice za koje je znao da nisu baš tako čvrsti i da imaju u srcima neku slabost, dok je one koji su bili čvrsti u svom vjerovanju osiguravao samo za dan ili pola dana.
Mladiću, ovim sam, eto, uglavnom odgovorio na tvoja pitanja. Potrebno je da po odgovorima postupiš i da me ne zaboraviš. Sjeti me se dovom. Što se tiče dove preporučio bi ti ovu, s tim da je često učiš, a naročito poslije namaza:
“ Bože, molim od tebe potpunu blagost, stalnu očuvanost od grijeha, sveobuhvatnu milost, zdravlje, udobnost i sreću u životu, pravo dobročinstvo, opću blagost, dobrotu i uljudnost.
Bože, budi uz nas, a nemoj biti protiv nas. Sretno završi naše živote, ispuni naše čiste želje, podari nam zdravlje kad odlazimo i kad dolazimo, kad osvićemo i kad omrknemo, uputi nas svome rahmetu, prospi svoj oprost na naše grijehe, daj nam da se popravimo, da nam pobožnost bude glavna opskrba, da se za vjeru trudimo i razvijamo i da se na Tebe oslanjamo!
Bože, učvrsti nas na pravom putu i u ispravnosti, odvrati nas od onih poslova za koje bi se kajali na Sudnjem danu ako bismo ih počinili, opskrbi nas opskrbom Tvojih odabranika, odbij od nas zlo Tvojih neprijatelja, sačuvaj nas od vatre kao i naše očeve, majke, braću i sestre! Učini nam tako Ti Tvoje milosti, o Ti koji si najmilostiviji, koji opraštaš, koji si milostiv. Ti sve znaš i silan si, prvi i zadnji si, moćam si i milostiv prema siromasima! Nema drugog osim Tebe! Obožavamo samo Tebe! Neka je spas Muhammmedu a.s., njegovoj porodici i drugovima njegovim!”
AMIN !