"

Jedne prilike došao mi je mladic koji se žalio na probleme koje je imao sa djevojkom i izrazio sumnju da se radi o sihru. Naime, dok je bio sa njom bio je jako grub prema njoj cak je i tukao, ali bez nje bi bukvalno ludio dok je ponavo ne bi sreo. Pitao sam ga da li je imao bracni odnos sa njom i našto je on potvrdno odgovorio. Pitao sam ga da li joj vjeruje da ga nece prevariti odgovorio je da joj ne vjeruje. Objasnio sam mu da se ne radi o sihru, nego se radi o bolesti koja nastupa kršenjem granica Allaha dž.š. i vodenjem vanbracnog života, problem koji ima vecina mladih današnjeg doba koja vodi nemoralan život.

Jednom prilikom je Resul, a.s., naišao pored skupine mladica i upozorio ih da požure sa brakom cim se ispune osnovni uslovi za stupanje u bracnu vezu, kako njihove noge ne bi krocile putem grijeha i kako ih šejtan ne bi zaveo i obmanuo, pa da pocine upropaštavajuci grijeh. Sve to zbog mladalacke snage i zova strasti, koja traži da se zadovolji, na bilo kakav nacin, bilo to zabranjeno ili ne.
Koliko je samo mladica i djevojaka obmanutih njihovim strastima, kojima su se robovski predali. Zarad kratkog užitka, koji je sam po sebi veliki grijeh i koji upropaštava dušu i, na kraju, kao posljedica slijedenja strasti, dode nesreca, poniženje i gubljenje prijatelja. Saputnici takvog covjeka ili žene postaju tuga, žalost i nesanica. Život im postaje težak i mrzak, dani dugi i tamni, kao i noci, a sve to zbog djela koja su pocinili vlastitim rukama, dobrovoljno se prepuštajuci razuzdanim strastima.

Muhammed, a.s., je objasnio mudrost požurivanja sa brakom kada se steknu uslovi, objašnjavajuci da je to najlakši put i nacin cuvanja polnog organa, tj. cestitosti i cednosti i udaljavanje od djela koje izaziva srdžbu Gospodara svjetova i ruši ugled i cast covjeka i žene.

Požurivanje sa brakom vodi cednosti, poštenju, cuvanju pogleda od harama i omogucava covjeku koji potpuno cedan stupi u brak, ako mu Allah podari djecu, da ih lijepo odgoji i pripremi za buducnost, i da od njih izgradi snažne licnosti, vrijedne, poštene i korisne sebi i društvu.

Razmisli o neoženjenom covjeku kojeg je snašla teška bolest, a on sam, bez supruge, koja ce ga utješiti, pomoci i bodriti na najljepši nacin, i bez djece koja ce mu biti na usluzi u bolesti i starosti i koja bi mu pomogla, kao što je on njima pomagao dok su bili slabašni i nejaki. Takav covjek je poput stranca, usamljenika u tudoj državi, daleko od svoje domovine i prijatelja, koji se nada da mu neko pride i ponudi barem gutljaj vode, ili topli osmijeh.

Razmisli o covjeku koji odgada sa ženidbom dok ne zade u godine, sa koliko neizvjesnosti stupa u brak i koliko ce, zbog svoje slabosti i starosti uskratiti od odgoja svojoj djeci, a postoji velika mogucnost da njegova djeca ostanu mala i nejaka i nesposobna za život nakon smrti njihovog oca. Od šteta neženstva, a i odgadanja braka, jeste i povecanje broja neudatih žena koje su spremne za brak i koje dolaze u teška iskušenja i mogucnosti da pocine grijeh i da se odaju razvratu, jer im niko ne nudi bracnu vezu ili one same odgadaju udaju iz kojekakvih razloga.

Ono što posebno žalosti i zabrinjava, a uzrok je odgadanju braka, jeste mišljenje mnogih mladica da je život neoženjenog covjeka veci užitak i da je puno lakši i jednostavniji, jer nema puno obaveza niti odgovornosti, kao što je slucaj sa bracnim životom. Ako bi ovo posmatrali samo sa strane strasti i kratkotrajnog užitka onda je to tacno. Medutim, ako se ovom problemu pride sa stanovišta Islama, zatim moralnog zakona u covjeku i stvarne svrhe polnog nagona u životu covjeka onda ovo mišljenje predstavlja simbol sebicnosti i nemoralnosti. Zato je, ovo potpuno neispravno i pogubno i ovo vodi u opasno skretanje i udaljavanje od prirodnog nacina života.

Kako covjek, musliman, može razmišljati na takav nacin kada je poznato da je brak sunnet (praksa) Allahovih poslanika, a posljednji Allahov poslanik, Muhammed, a.s., je rekao: "Ko se okrene od moga sunneta, on ne pripada meni."

Pored toga, Muhammed, a.s., je naredio brak, a zabranio neženstvo (celibat) rekavši: "Nema neženstva u Islamu."

Imam Ahmed je rekao: "Neženstvo nema nikakve veze sa Islamom, i onaj ko te pozove u neženstvo, pozvao te je u nešto mimo Islama.".

A Abdullah ibn Abbas je rekao jednom covjeku: "Oženite se, jer najbolji covjek ovog ummeta (Muhammed a.s.) imao je najviše žena i kad ne bi postojalo ništa drugo kao podsticaj na brak osim Allahovih rijeci: "Mi smo slali poslanike i prije tebe i davali smo im žene i potomstvo.", bilo bi dosta.

Allahov Poslanik, a.s., je rekao: "Ko voli ovu moju vjeru (Islam), neka se pridržava moga sunneta, a moj sunnet je brak." (Bejheki)

U drugom hadisu Poslanik, a.s., kaže: "Koji se god covjek mlad oženi, njegov šejtan povice, teško meni, spasio je svoju vjeru." (Ebu Ja'la u Musnedu)

Muhammed, a.s., je jednom prilikom rekao Akkafu ibn Veda'atu el Hilaliju: "Imaš li ženu?" "Nemam", - odgovorio je. "Imaš li robinju?", - upitao je Poslanik, a.s., na šta je on, takode, negativno odgovorio. "A imaš li mogucnost da se oženiš?"- "Imam."- "Ako je tako, ti si onda šejtanima brat i da si kršcanin bio bi njihov svecenik. Kod nas su najgori od vas oni koji su neoženjeni. Šejtan nema boljeg oružja (protiv dobrih vjernika), od žena, osim oženjenih. Oni su cisti i sacuvani su od bluda. Teško tebi, o Akkafe, zar ne znaš da su one (žene) bile saputnice Ejjuba i Davuda i Jusufa i Kurfusa." "A ko je Kurfus, o Allahov Poslanice?" - upitao je Bišr ibn Atijje. Muhammed, a.s. je odgovorio: "To je bio pobožan covjek, koji se izdvojio i osamio na obali mora, cineci ibadet Allahu, dž.š., 300 godina. Danju je postio, a nocu klanjao. A zatim je postao nevjernik u Allaha zbog jedne žene u koju se zaljubio i zbog koje je ostavio ibadet. Medutim, Allah, dž.š., mu je zbog nekih njegovih djela primio tevbu. O Akkafe, oženi se, u suprotnom ti si jedan od neposlušnih." Na te rijeci Akkaf je uzviknuo: "Oženi me, o Allahov Poslanice. "Oženio sam te kcerkom bintu Kulsum el-Himjarijj." (Ahmed, Ebu Ja'la)

Abdullah ibn Mes'ud je rekao: "Da mi od života nije ostalo više od deset dana, poželio bih da se oženim kako ne bi umro neoženjen."

Autor: Abdussamed Busatlic

Izvor: Saff