Ako je jaka licnost ono što upotpunjuje muškarce, onda je ona kod žena vrednija od imetka. Šta to znaci? To znaci da budeš jaka, postojana poput brda, da ne budeš zadovoljna nicim manje vrijednim od Dženneta, cije je prostranstvo poput nebesa i Zemlje. Od Ebu Musaa, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: "Mnogi su se muškarci upotpunili, a od žena samo cetiri: Asja, faraonova supruga..."

Zašto se njena licnost upotpunila? Da li zato što je bila kraljica, što je imala najljepše haljine? Ne! Kada je povjerovala u Musaovog Gospodara i porekla da je faraon bog, zaprijetili su joj da ce ostati bez svog dvorca. Pitala se, a to i dolikuje njenoj pameti, do kada ce njen dvorac trajati, pa se sjetila dvorca na nebesima: "A onaj ko želi onaj svijet i trudi se da ga zasluži,a vjernik je, trud ce takvima hvale vrijedan biti." Nakon što je odabrala onaj svijet, nisu joj se prostrle staze ukrašene cvijecem, vec su je stavili na muke. Kada su je ispatili, poslao je faraon jednog od svojih ljudi da joj kaže da se odrekne vjere u Musaovog Gospodara, pa ce njeno mjesto kod njega biti sacuvano, u protivnom, rekao je da je ubiju tako što ce na nju baciti stijenu. Asja  je odbila da porekne svoju vjeru u Musaova i Harunova Gospodara i prije nego što se stijena srucila na nju, rekla je: "Gospodaru moj, sagradi mi kod Sebe kucu u Džennetu." Spomenuto je to u Kur'anu da se uci do Sudnjeg dana. Abdullah ibn Abbas, radijallahu anhu, tumac Kur'ana, rekao je da joj se uklonila pregrada tako da je vidjela svoje mjesto u Džennetu i dvorac cije su cigle od zlata i srebra, te joj je uzeta duša prije nego što se stijena srucila na njeno tijelo. Rekao je Uzvišeni: "A onima koji vjeruju, Allah kao pouku navodi ženu faraonovu, kada je rekla: 'Gospodaru moj, sagradi mi kod Sebe kucu u Džennetu i spasi me od faraona i mucenja njegova i izbavi me od naroda nepravednog.'" Da, Uzvišeni kao pouku navodi – ženu!!! Neka cuju jevreji, kršcani i ateisti da je ovakvo mjesto žene kod Uzvišenog Allaha, da je navodi kao primjer i muškarcima i ženama, ako je cvrsta u svojoj vjeri.
 
Ummu Šurejk, radijallahu anha, i njen muž bili su medu prvima koji su primili islam. Kada je cula hadis: "Ko pozove na dobro ili uputu, pripada mu nagrada poput onoga ko ga slijedi, a da se od njegove nagrade ništa ne oduzme", obilazila je nocu kuce i pozivala njihove stanare u islam. Ubrzo se procula vijest da je Ummu Šurejk promijenila svoju vjeru, te joj dodoše rodaci njenog muža i upitaše je: "Da li si ti prihvatila vjeru Muhammedovu?", a ona sa svim ponosom, bez straha, odgovori: "Da!" Oni je svezaše, te je na devi odnesoše u pustinju, postaviše svoje šatore, a nju ostaviše na vrelom suncu. Davali su joj med, hljeb, a uskratili vodu. I tako, dan-dva, sve dok nije pomislila da se rastaje sa ovim svijetom. Pocela je da gubi sluh, vid, pamet. Tada joj dodoše rodaci i rekoše: "Ostavi vjeru Muhammedovu." Htjede da pomjeri usne, da odgovori, ali ne uspije, vec uz sav napor podiže  svoju ruku pokazujuci prema nebesima da nema boga osim Allaha. Nakon izvjesnog vremena, dok je bila u tom teškom stanju, iznenada osjeti kapi vode na sebi, na svojim usnama, te se napi vode i osjeti da se voda proli po njoj. Kada dodoše rodaci njenog muža i ugledaše je mokru, rekoše: "Teško ti se, Allahov neprijatelju!" Ona rece: "Allahov neprijatelj je onaj kome je Allah blagodati dao, a on za božanstvo uzeo nekog drugog mimo Njega." Oni žustro odoše do svojih šatora da vide odakle je donesena voda i kada se uvjeriše da joj niko od njih nije dao vodu, dodoše joj i rekoše: "Tako nam Allaha, Onaj koji te napojio vodom nije niko drugi do istinski Gospodar", i izgovoriše šehadet i zauciše se tekbiri. "A onome koji se Allaha boji, On ce izlaz naci i opskrbit ce ga odakle se i ne nada." Allah ju je stavio na kušnju tri dana i noci da bi joj zauzvrat dao veliku nagradu, jer ti koji su primili islam bili su muhadžiri, oni koji su se borili na Allahovom putu, na Njegovom putu dijelili, a nisu ništa od toga uradili a da  i Ummu Šurejk nije imala nagradu za to.

U vrijeme "zaljevske krize" na tlu Arapskog poluotoka zadesila se jedna Amerikanka, kršcanka, kao službenica Ministarstva odbrane jedne od zapadnih zemalja. Do nje su doprle knjige islamskog sadržaja, te je nakon išcitavanja tih knjiga odlucila da primi islam. Upucena je na jednu organizaciju koja se bavi pozivanjem u islam nemuslimana, te nakon što je ušla kod jednog od daija, zatražila je od njega da joj kaže šta je islam. Rekao je: "Islam je da posvjedociš da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, da obavljaš namaz, daješ zekat, postiš ramazan i obaviš hadždž, ukoliko si u mogucnosti." Upitala je: "Samo to?" Odgovorio je: "Samo to", a ona je rekla: "Ja sam citala više od toga." On joj je rekao da radi samo to (radeci po hadisu u kojem je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao jednom od ashaba da pozove stanovnike Jemena u islam, pa ako izgovore šehadet, da im naredi namaz, pa ako mu se odazovu, da im naredi zekat...). Rekla je: "Izlazim, ako mi ne kažeš i na Sudnjem danu tužit cu te Gospodaru da si znao a nisi mi rekao. Ja sam citala da u islamu ima hidžab." Rekao je: "Dobro, kad ceš me tužiti Gospodaru, reci cu ti sve. Trebaš da se pokriješ od glave do pete", pa je ona rekla: "Ja radim sa muškarcima, da li to znaci da ne smijem biti s njima?'' Rekao je: "Ne smiješ, jer ne osami se muškarac sa ženom a da šejtan medu njima nije treci." Ona rece: "Znaci da ostavim posao'', te upita: "Da li je dozvoljeno da mi muž bude nevjernik?" On joj odgovori negativno. Zatim ona rece: "Znaci da mu pošaljem poruku i da mu dam dvije sedmice roka da razmisli, pa ili da me slijedi u mojoj vjeri ili da se razvedemo." On rece: "Nemoj tako! Neka te  nekoliko mjeseci, možda ga Allah uputi." Ona rece: "Ne!", te mu posla poruku u kojoj je napisala: ''Dragi moj mužu, ja sam primila islam, pa me slijedi u mojoj vjeri dok ne stignemo do Dženneta ili me razvedi jer ne dopuštam nikome da bude prepreka izmedu mene i moga Gospodara!'' Ubrzo stiže faks u kojem je pisala samo jedna recenica: ''Nema boga osim Allaha!!'' (neka je slavljen Uzvišeni), te je uzela taj papir i pocela ga ljubiti i plakati. Otišla je i nakon izvjesnog vremena ponovo  došla kod doticnog daije i rekla mu: "Ostavila sam posao, a ovu svoju uštedevinu od 360.000 dolara (!) podijeli na Allahovom putu. Daija se iznenadio i rekao joj: "Kako, ti si sada ostala bez posla i daješ svu svoju uštedevinu! Kupi sebi kucu i od toga ti podijeli u svojoj zemlji." Rekla je: "Ti ne znaš koji je moj grijeh. Ja ne spavam zbog ajeta: 'Oni govore Milostivi je uzeo dijete. Vi doista nešto odvratno govorite! Gotovo da se nebesa raspadnu, a zemlja provali i planine zdrobe što Milostivom pripisuju dijete', zato uzmi i podijeli ovo ne bi li se Allah smilovao meni!'' Daija ju je ipak uspio ubijediti da te pare ona troši na pozivanje u islam u svojoj zemlji, pa je rekla: "Možda se više necemo vidjeti, ali bih voljela da održim govor ženama koje poznaju engleski jezik", te je to upriliceno. Žene su se okupile, a medu njima su bile i supruge  daija. Jedna od njih rekla je da su na taj skup došle i neke djevojke  od kojih su neke bile obucene u suknje s otvorima tako da su im se i noge vidjele, druge u uske majicice, trece su bile pocupanih obrva...., sjele su u procelje i smijale se. Kada je Amerikanka ušla, bila je sva pokrivena i tek kada se uvjerila da u sali nema muškaraca, skinula je nikab. Kada je ugledala te djevojke, oštro ih je pogledala, pa su se one zastidjele i pocele pokrivati. Zatim je u jednoj ruci podigla prijevod znacenja Kur'ana na engleski jezik, a u drugoj knjigu hadisa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekla: "Hvala Allahu kada sam spoznala vjeru iz njenih izvora, a ne od osoba poput ovih", i pokazala je na one u procelju, a one su poželjele da ih zemlja proguta. Nastavila je: "Ja u životu nisam vidjela cvijet koji je Allah stvorio i uljepšao, a on želi da bude trn – osim vas, i nisam vidjela izvor ciste, pitke vode a da želi da bude necisti mulj – osim vas. Allah vam nudi Džennet, a vi hocete da budete u smecu! Hvala Allahu koji nas je uputio, ne bismo bili na uputi da nas Allah nije uputio." Pa je pocela prikupljati svoje papire i okretati ih, a suze su joj tekle niz lice.

Ovo su samo neki od primjera kakva treba da bude licnost  žene u islamu. Ono što želi takva žena ne postoji ovdje, jer ona želi da živi životom koji se ne završava smrcu. Ona želi dvorac koji nikada nece oronuti, ona želi muža u liku Jusufa, alejhis-selam, ona želi da bude vjecno mlada i stalno zdrava, ona zna da to nigdje nema osim u Džennetu: "U Džennetu visokom, ciji ce plodovi nadohvat ruke biti. Jedite i pijte radosni, za ono što ste u danima minulim zaradili!"

Autor: Abdul-Muhsin el-Ahmed

preuzeto sa : www.minber.ba