UČENIK: Kako može jedna knjiga da sadrži objašnjenje za sve, a ima svega nekoliko stotina stranica?

UÈITELJ: To je Božja tajna. Pored toga, ja nisam rekao da ona sadrži pojašnjenje za svaku sitnicu, djeliæ ili pojedinost. Neke od tih stvari je prepustila Poslaniku, da ih on objasni rijeèima, djelom i životom, a neke od njih je prepustla idžtihadu u svjetlu kur’anskih i hadiskih tekstova i opæih pravila shodno zahtjevima mjesta, vremena i situacije. Rekao sam da ona obuhvata temelje upute koji odreðuju cilj i osvjetljavaju put u èovjekovom odnosu prema njegovom Stvoritelju, njegovom odnosu prema životu i prema drugima: pojedincima, porodici, društvu, vladi, kao što odreðuje uzajamne odnose zajednica i država. Dovoljno ti je da proèitaš ove ajete i u njima æeš pronaæi svjetiljke upute koje razbijaju mnoge zablude i rješavaju raznovrsne probleme.
- Odnos prema Allahu dž.š.:
”Reci: ”O sljedbenici Knjige, doðite da se okupimo oko jedne rijeèi i nama i vama zajdnièke: da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Alaha, bogovima ne držimo!” Pa ako oni ne pristanu, vi recite: ”Budite svjedoci da smo mi muslimani!” (Ali-Imran; 64),
“A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli.” (Al-Baqara; 186),
- Odnos prema kosmosu:
“I zašto oni ne promisle o carstvu nebesa i Zemlje i o svemu onome što je On stvorio” (Al-A’raf; 185),
“Reci: ”Putujte po svijetu da vidite šta je On iz nièega stvorio” (Al-Ankabut; 20),

“Zašto oni po svijetu ne putuju pa da srca njihova shvate ono što treba da shvate i da uši njihove èuju ono što treba da èuju, ali, oèi nisu slijepe, veæ srca u grudima.” (Al-Hadždž; 46),
“I daje vam da se koristite onim što je na nebesima i onim što je na Zemlji, sve je od Njega. To su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju.” (Al-Gatiya; 13),
“On vam je Zemlju pogodnom uèinio, pa hodajte predjelima nježinim i hranite se onim što On daje, Njemu æete poslije oživljenja odgovarati.” (Al-Mulk; 15)
- Odnos prema životu i njegovim ljepotama:
“O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad hoæete da molitvu obavite! I jedite i pijte, samo ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju. Reci: “Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio, i ukusna jela?” Reci: ”Ona su za vjernike na ovom svijetu, na onom svijetu su samo za njih.” (Al-A’raf; 31, 32),
“O vjernici, jedite ukusna jela koja smo vam podarili i budite Allahu zahvalni, ta vi se samo Njemu klanjate!” (Al-Baqara; 172),
“O vjernici, ne uskraæujte sebi lijepe stvari koje vam je Allah dozvolio, samo ne prelazite mjeru, jer Allah ne voli one koji pretjeruju.” (Al-Ma’ide; 87)
- Odnos èovjeka prema ženi:
”One su odjeæa vaša, a vi ste njihova odjeæa” (Al-Baqara; 187),
“One imaju isto toliko prava koliko i dužnosti, prema zakonu, - samo, muževi imaju prednost pred njima za jedan stepen.” (Al-Baqara; 228),
“Muškarci vode brigu o ženama zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato što oni troše imetke svoje” (An-Nisa; 34),
“I jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite i što izmeðu vas uspostavlja ljubav i samilost” (Ar-Rum; 21)
- Odnos bogatih prema siromašnim:
“Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime oèistiš i blagoslovljenim ih uèiniš” (At-Tawba; 103),
“I oni u èijim imecima bude odreðen dio za onoga koji prosi i za onoga koji ne prosi” (Al-Ma’arig; 24, 25),
“Ali, ako se oni budu pokajali i molitvu obavljali i zekat davali, braæa su vam po vjeri” (At-Tawba; 11)
- Odnos vladara prema podreðenim:
“Allah vam zapovijeda da odgovorne službe onima koji su ih dostojni povjeravate i kada ljudima sudite da pravièno sudite. Uistinu je divan Allahov savjet! A Allah doista sve èuje i vidi. O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim. A ako se u neèemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i onaj svijet; to vam je bolje i za vas rješenje ljepše.” (An-Nisa; 58, 59)
- Odnos Umme prema drugim narodima:
“I protiv njih pripremite koliko god možete snage i konja za boj, da biste time zaplašili Allahove i vaše neprijatelje... A ako oni budu skloni miru, budi i ti sklon i pouzdaj se u Allaha” (An-Anfa; 60, 61)
UÈENIK: Kako su jasni i divni ovi ajeti koji su obuhvatili temeljne principe pravde i kreposti. Meðutim, pitao bih vas: Ako je Kur’an jedini izvor istine, pa šta je onda sa njegovim sljedbenicima (mislim na muslimane): zalutali su, razjedinili se i na samom su zaèelju ljudske ljestvice u nauci, civilizaciji i razvoju? Znaèi li to da sljedbenici istine moraju uvijek biti na zaèelju kolone, da ih slabost i apatija zavijaju u svoj crni ogrtaè?
UÈITELJ: Polahko, polahko. Sve ovo što je snašlo muslimane rezultat je njihovog odstupanja od istine sa kojom je došla ova Knjiga. To odstupanje se ogleda u nekoliko stvari:
1. Oni su uzeli jedan dio ove Knjige, a drugi dio su odbacili, a to je jedan od slabosti zbog kojeg je Kur’an ukorio sinove Israilove rekavši im:
“Kako to da u jedan dio Knjige vjerujete, a drugi odbacujete?! Onoga od vas koji èini tako stiæi æe na ovom svijetu poniženje, a na Sudnjem danu biæe stavljen na muke najteže.” (Al-Baqara; 85)
Otuda je jedna od Allahovih poruka Njegovom Poslaniku bila:
“I ti im sudi prema onome što Allah objavljuje i ne povodi se za prohtjevima njihovim, i ne odstupaj od Istine koja ti dolazi.” (Al-Maide; 48)
2. Slijepo su slijedili (u svojoj vjeri) ljude koji nisu bezgriješni pa su Kur’anske ajete natezali i iskrivljivali njihova znaèenja kako bi ih prilagodili njihovim mišljenjima, a zaboravili su da je Kur’an osnova i da se prema njemu drugi ravnaju kao što je rekao Uzvišeni:
“A ako se u neèemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i onaj svijet”, (An-Nisa; 59).
3. Pomislili su da je blagodat i vrijednost ove Knjige u ukrašavanju zidova njenim ajetima ili u njenom èitanju za njihove mrtve i tome slièno. Dok ne znaju ili ignorišu da je njena vrijednost u njenom slijeðenju i sprovoðenju njenih doktrina, kao što je rekao Uzvišeni:
”A ova Knjiga koju objavljujemo jest blagoslovljena, zato je slijedite i grijeha se klonite da bi vam se milost ukazala.”, (Al-An’am;155).
Sva Kur’anska naèela se moraju sprovoditi bez obzira bila ona vezana za jedinku, društvo ili državu. Komentatori Kur’ana prenose da su neki Jevreji prihvatili Islam, ali su željeli da zadrže i neka židovska uèenja, pa je Allah objavio slijedeæi ajet:
“O vjernici, živite svi u miru i ne idite stopama šejtanovim; on vam je, zaista, neprijatelj otvoreni.” (Al-Baqara 208)
Pod rijeæima “udkhulu fissilmi kaffeten”, (živite svi u miru), misli se: prihvatite Islam u potpunosti. Hafiz Ibn Kesir, tumaæeæi ovaj ajet, kaže:
”Uzvišeni Allah nareðuje svojim robovima, koji vjeruju u Njega i Njegova Poslanika, da prihvate Islam u potpunosti sa svim njegovim propisima, izvršavajuæi sve njegove naredbe i kloneæi se svih njegovih zabrana, što mogu više”.
Èitava ova Knjiga ili ova vjera sa svim svojim obredima i propisima je lijeènièki recept i nemoguæe je uzimati jedan njegov dio, a drugi zapostavljati, jer je on jedna cjelina i ne može se dijeliti. Ova Knjiga nam nudi nezavisan sistem za život, sistem koji ima posebnu narav i karakter:
“Allah je nas uputio, a zar ima ljepše upute od Allahove?” (Al-Baqara; 138),
“A èije su rijeèi od Allahovih istinitije!” (An-Nisa’; 122),
“A ko je od Allaha bolji sudija narodu koji èvrsto vjeruje?” (Al-Ma’ide; 50)
I nije dozvoljeno da u ovaj “aparat” uðe strano tijelo koje se ne uklapa u njegovu konstrukciju niti se slaže sa njegovim ostalim dijelovima. Ponekad se njegova šteta i opasnost ne primijeti na samom poèetku ali ne treba puno vremena pa da se vidi njegova šteta i pogubnost po èitav aparat.
UÈENIK: Nakon ovog podrobnog objašnjenja nadam se da æe te mi dozvoliti da vas pitam za stvar koja mene i mnoge druge mnogo interesuje.
UÈITELJ: Pitaj.
UÈENIK: Ranije ste spomenuli da nam je Allah otvorio puteve za spoznaju istine, pa šta je onda sa mnogim ljudima koji su je ostavili i skrenuli s njenog puta u oèitu zabludu, èak joj se protive i bore protiv njenih sljedbenika. Da li za to ima neki poznati razlog?
UÈITELJ: Èinjenica je da se dešava odstupanje od istine, ili joj se objavljuje rat, i što je najgore, to èini veæina ljudi. Kur’an je potvrdio ovu bolnu èinjenicu, koja nikako ne može biti na èast èovjeku, a to je da veæina ljudi prezire istinu, i to ih vodi do Allahove srdžbe i džehennemske kazne. Rekao je Uzvišeni:
”A nevjernici æe u patnji džehenemskoj vjeèno ostati, ona im se neæe ublažiti i nikakve nade u spas neæe imati. Nismo im Mi nepravedni bili, oni su sami sebi nepravdu nanijeli. Oni æe dozivati: ”O Malik! Neka Gospodar tvoj uèini da umremo!” - a On æe reæi: ”Vi æete tu vjeèno ostati!” Mi vam Istinu šaljemo, ali veæini vam je Istina odvratna.” (Az-Zuhruf; 74 - 78).
Što se tièe razloga zbog kojih ljudi preziru istinu, smatram da se mogu svesti u dva glavna razloga:
Prvi razlog je nepoznavanje istine, jer davno je reèeno, ljudi su neprijatelji onoga što ne poznaju i ko ne poznaje neku stvar on joj se protivi. Kur’an je o tome rekao:
“Veæina njih ne zna Istinu, pa zato glave okreæu.” (Al-Anbiya’; 24),
“Oni porièu prije nego temeljito saznaju šta ima u njemu, a još im nije došlo ni tumaèenje njegovo.” (Yunus; 39).
Drugi razlog je slijeðenje strasti, jer je strast božanstvo koje neki obožavaju, pa ko uzme strasti za svoje božanstvo on je daleko od toga da se pokorava istini. Otuda je Uzvišeni rekao:
“Zato sudi ljudima po pravdi i ne povodi se za strašæu da te ne odvede s Allahova puta.” (Sad; 26),
“A zar je iko gore zalutao od onoga koji slijedi strast svoju, a ne Allahovu uputu?” (Al-Qasas; 50).
UÈENIK: Putokazi ka istini su vidljivi i njen put je jasan, pa zbog èega je ljudi onda ne poznaju i ne pronalaze?
UÈITELJ: Nepoznavanje istine je rezultat više stvari; jedna od njih je nemar koji od nekih ljudi uèini da žive na ovom dunjaluku, žive, ali kao da su mrtvi, svjesni, ali kao da su izgubljeni. Oni ne koriste sluh, vid i razum, organe koje im je Allah dao da pomoæu njih spoznaju istinu. Pomoæu sluha treba da sluša ono što drugi znaju, pomoæu vida treba da èita, zapaža i eksperimentiše, a pomoæu razuma izvodi logièke zakljuèke i popravlja ono što ponekad sluh ili vid pogriješe. Allah je darovao èovjeka poklonivši mu tri èula:
“Allah vas iz trbuha majki vaših izvodi, vi ništa ne znate, i daje vam sluh i vid i razum da biste bili zahvalni” (An-Nahl; 78)
Zatim ga je upozorio da ih ne zanemari i da ne slijedi ono što ne zna niti da slijepo oponaša prethodnike povodeæi se za sumnjama i pretpostavkama
“Ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh, i vid, i razum, za sve to æe se, zaista, odgovarati.” (Al-Isra’; 36)
Ali su oni svojim utonuæem u nemar pokvarili ova èula koja su bila kljuèevi spoznaje kod prvih i potonjih generacija. Otuda nije ni èudo da æe njihov kraj biti kao što ga opisuje uzvišeni Allah:
“Mi smo za džehennem mnoge džinne i ljude stvorili; oni srca imaju -, a njima ne shvaæaju, oni oèi imaju -, a njima ne vide, oni uši imaju -, a njima ne èuju; oni su kao stoka, èak i gori - oni su zaista nemarni” (Al-Araf; 179)
Allah nam govori o stanovnicima vatre na Ahiretu:
“I reæi æe: ”Da smo slušali ili razmišljali, ne bismo meðu stanovnicima džehennema u ognju bili!” I oni æe priznati da su nevjernici bili - pa, stanovnici džehennema ognjenog daleko bili.” (Al-Mulk; 10, 11)
Imali su sluh, vid i razum, ali ih je zanos odveo u tmine nevjerstva i od njih je napravio kao da su:
“Gluhi, nijemi i slijepi - oni ništa ne shvaæaju” (Al-Baqara; 171),
“Njima smo dali moguænosti koje vama nismo dali: i sluh i vid i razum smo im dali, ali im ni sluh njihov ni vid njihov ni razum njihov nisu ni od kakve koristi bili, jer su Allahove dokaze poricali” (Al-Ahqaf; 26)
Drugi bitan razlog nepoznavanja istine je slijepo slijeðenje. Nekada se to ogleda u oponašanju oèeva i djedova, a nekada opet u oponašanju voða i velikana, a oba sluèaja su pokuðena. Allah je to žestoko negirao u Svojoj Knjizi i ismijao svakog onog ko uzme svoje pretke za dokaz u slijeðenju neznanja i zablude:
“A kad im se rekne:”Slijedite Allahovu Objavu!” - oni odgovaraju: ”Neæemo, slijediæemo ono na æemu smo zatekli pretke svoje.” (Al-Baqara; 170)
Na veliku žalost to je stara boljka. Pogledajmo Allahovog vjerovjesnika Huda, a.s. kada je raspravljao sa svojim narodom da bi ih urazumio, šta je bio njihov dokaz:
“Zar si nam došao zato da se jedino Allahu klanjamo, a da one kojima su se klanjali preèi naši napustimo?” (Al-A’raf; 70)
Kada se Ibrahim a.s. obraæao svome narodu, dobio je isti odgovor:
“Kad on ocu svome i narodu svome reèe: “Kakvi su ovo kumiri kojima se i dan i noæ klanjate?” Oni odgovoriše: “I naši preci su im se klanjali.” (Al-Anbiya; 52, 53)
Faraon i njegova svita su to isto rekli Musau:
”Zar si došao da nas odvratiš od onoga na èemu smo zatekli pretke naše?” (Yunus; 78),
“I eto tako, prije tebe, Mi ni u jedan grad nismo poslanika poslali, a da oni koji su raskošnim životom živjeli nisu govorili: “Zatekli smo pretke naše kako ispovijedaju vjeru i mi ih slijedimo u stopu.” “Zar i onda” - govorio bi on - “kad vam ja donosim bolju od one koju ste od predaka vaših upamtili?” A oni bi odgovarali: “Ne vjerujemo mi u ono što je po vama poslano!” (Az-Zuhruf; 23, 24).
Kada nam Kur’an zabranjuje oponašanje glavešina i pokornost oholnicima navodi nam uzbudljivo i dirljivo kazivanje o oholnicima i njihovim pristalicama na Sudnjem Danu; kako æe svaka skupina da se odrièe druge. Ovo kazivanje se ponavlja u nekoliko kur’anskih sura. U suri Al-Baqara:
“kad æe se glavešine, za kojima su se drugi povodili, svojih sljedbenika odreæi...” (Al-Baqara; 166),
- u suri Al-A’raf:
“Ulazite u džehennem s narodima, sa džinnima i ljudima koji su prije vas bili i nestali!” - reæi æe On. I kad god neki narod uðe, proklinjaæe onaj za kojim se u nevjerovanju poveo. A kad se svi u njemu iskupe, tada æe obièan puk reæi o glavešinama svojim: “Gospodaru naš, ovi su nas u zabludu odveli, zato im podaj dvostruku patnju u vatri!” -: ”Za sve æe biti dvostruka!” - reæi æe On -, “ali vi ne znate.” (Al-A’raf; 38),
- u suri Al-Ahzab:
“Na Dan kad se njihova lica u vatri budu prevrtala, govoriæe: ”Kamo sreæe da smo se Allahu pokoravali i da smo Poslanika slušali!” I govoriæe:”Gospodaru naš, mi smo prvake naše i stariješine naše slušali, pa su nas oni s pravog puta odveli; Gospodaru naš, podaj im dvostruku patnju i prokuni ih prokletstvom velikim!” (Al-Ahzab; 66 - 68)
- slièan dijalog je spomenut u surama As-Saffat i Sad.
Doista, najviše što prekriva ljudski razum je konzervativni i mraèni fanatizam, koji svog pristalicu zatvara u stari krèag u kojem su bili njegovi preci, ili u stvarnost koju podržava veæina ili glavešine. Ovaj fanatizam zaslepljuje i zaglušuje èovjeka i ponaša se prema njegovom razumu kao da je on isklesan od tvrdog kamena. Zar nisi vidio šta je fanatizam uradio sa glavešinama Mekke koji su iz nevjerovatnog prkosa rekli:
”Bože, ako je ovo zbilja istina od Tebe, Ti pusti na nas kamenje s neba kao kišu ili nam pošalji patnju nesnosnu!” (Al-Anfal; 32)
A da su razmislili i bili pravedni rekli bi:
”Bože, ako je ovo zbilja istina od Tebe, uputi nas na nju i uèini nas njenim sljedbenicima i pomagaèima”, ali njihova pristrasnost zlu ih je zaslijepili:“Gluhi, nijemi i slijepi - oni ništa ne shvaæaju”
Zatim pogledaj kako Kur’an govori o njima:
“Srca naša su” - govore oni - “pod pokrivaèima, daleko od onoga èemu nas ti pozivaš, i mi smo gluhi za to, a izmeðu nas i tebe je pregrada, pa ti radi, i mi æemo raditi.” (Fussilet; 5)

Preuzeto iz knjige "Ljudi i istina" EN-NASU WEL HAQQ-Dr. Jusuf El-Qaradawi

InsAllah nastavit ce se....