UČENIK: Ja vjerujem u to što vi kažete, ali da bi mi se srce smirilo, želim da vas pitam još jedno pitanje kako bi sve bilo još jasnije. Ako smo mi stvorenja koja se nalaze na Zemlji, zašto onda tražimo istinu sa neba? Zar to nije dodatno opterećenje za nas? I zašto mi ne bismo odredili kriterije pravde tj. istine?
UČITELJ: Nije čudno niti je neobično, da tražiš spoznaju istine od Allaha. Naprotiv to je logično i prirodno. Ako za istinu kažemo da je to spoznaja suštine stvari, tajni postojanja i svrhe života, onda je logično da je tražimo od Stvoritelja svih stvari koji njima upravlja i koji im je udahnuo život. Ako za istinu kažemo da je to pravedni zakon koji sudi među ljudima i određuje njihova prava i obaveze, svakoj osobi, porodici i grupi daje ono što zaslužuje ali i traži od nje ono što je njena obaveza, onda izvor ove i ovakve istine ne može biti niko drugi do Gospodar ljudi koji sve stvara i čini skladnim, i koji sve s mjerom određuje i nadahnjuje. On zna šta je potrebno Njegovim robovima jer oni su kod Njega svi jednaki, On je njihov Gospodar, a oni su Njegovi robovi i On nije pristrasan prema nekoj osobi, niti familiji, staležu, narodu, naciji, stanovnicima nekog mjesta, niti vremena.
Ako pod istinom podrazumijevamo moralne principe koji obuzdavaju nagone, regulišu ponašanje, uzdižu dušu i odgajaju ćud, a samo moralna jedinka i zajednica mogu napredovati, onda se i ova istina traži od Stvoritelja duša i ćudi koji zna šta ih čisti, a šta na stranputicu vodi.
“A Allah umije razlikovati pokvarenjaka od dobročinitelja” (Al-Baqara; 220),
“A kako i ne bi znao Onaj koji stvara, Onaj koji sve potanko zna, koji je o svemu obaviješten” (Al-Mulk; 14).
Najbolji poznavalac nekog uređaja je onaj ko ga je napravio i uredio, a Uzvišeni Allah je čovjekov Stvoritelj, pa zašto moralne principe tražiti od nekog drugog mimo Allaha, Gospodara ljudi.
“Gospodar nebesa, Gospodar Zemlje, Gospodar svih svjetova” (Al-Gatiya; 36).

Pored toga što On poznaje svoja stvorenja, On je milostiviji prema njima od njihovih očeva i majki, On je čak blaži prema njima nego što su oni sami prema sebi.
“On je doista, dobročinitelj i milostiv” (At-Tur; 28),
“A Allah je prema ljudima zaista vrlo blag i milostiv”, (Al-Baqara; 143).
UČENIK: Ali šta je Knjiga prepustila vagi, drugim riječima, šta je objava prepustila razumu?
UČITELJ: Doista je objava razumu prepustila mnoge stvari u raznim poljima:
1. U oblasti akide (vjerovanja) ostavila je razumu da spozna dvije najveće istine na ovom svijetu:
Prva istina je: Postojanje Allaha i Njegovo jedinstvo. Pored toga što na postojanje Allaha upućuje zdrava ljudska priroda na to takođe ukazuje ispravno razmišljanje i zdrav razum. Otuda nije nikakvo čudo da Kur’an dokaze Allahovog postojanja izvodi iz svemira i života.
“U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana su, zaista, znamenja za razumom obdarene” (Ali-Imran; 190),
“Zar su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su oni sami sebe stvorili? Zar su oni nebesa i Zemlju stvorili?! Ne, nego oni neće da vjeruju” (At-Tur; 35, 36).
Zatim Kur’an navodi racionalne dokaze da je Allah jedan, kao što su riječi Uzvišenog:
”Da Zemljom i nebesima upravljaju drugi bogovi, a ne Allah, poremetili bi se. Pa neka je uzvišen Allah, Gospodar svemira, od onoga što Mu pripisuju”... Zar da pored Njega oni uzimaju bogove?! Reci: ”Dokažite!”, (Al-Anbiya; 22, 24).
A na drugom mjestu kaže:
”Allah nije uzeo Sebi sina, i s Njim nema drugog boga! Inače, svaki bi bog, s onim što je stvorio - radio što bi htio, i jedan drugog bi pobjeđivao.” (Al- Mu’minun; 91).
Druga istina je Postojanost Objave, vjerovjesništva i poslanstva. Razum je taj koji potvrđuje da je to moguće, da se to doista dešava i da je ta određena osoba Allahov poslanik. Razumu pripada prva i zadnja presuda u ovoj stvari i ne može se po ovom pitanju argumentovati svetim tekstom niti objavom, jer kako argumentovati sa onim što još nije potvrđeno?
Zato su islamski učenjaci rekli da je razum osnova teksta (nakl - Kur’an i hadis) zbog toga što razum, nakon spoznaje da Uzvišeni postoji i da je On svemoćan, zna da od savršene mudrosti Mudroga i milosti Milostivog jeste da ne ostavlja Svoje robove samim i napuštenim da se guše u beskrajnom moru neznanja, sljepila i zablude, a On je u stanju da ih uputi i izvede iz tmina na svjetlo pomoću objave i poslanstva. Razum, nakon što to spozna, ne priznaje svakog onog ko tvrdi da je Allahov poslanik za poslanika, nego traži od njega dokaze koji potvrđuju njegove tvrdnje i dokazuju da to nije laž nego da to predstavlja Allahovu volju, koji ga je poslao. Zato razum od njega traži jasne znakove (mu’džize) koje ne može niko uraditi bez Božije volje. I razum je taj koji pravi razliku između istinitih, jasnih dokaza (mu’džiza), koje ne može uraditi niko drugi do poslanici i između čarolija i trikova koje izvode mađioničari i vračari. Razum je taj koji razumije poruku mu’džize, koju je Allah dao svome poslaniku, shvatajući da je ona potvrda od Allaha da su tvrdnje tog čovjeka istinite, i ona je u svojstvu Njegovih riječi:
”Istinu je rekao Moj rob u onome što je dostavio od Mene”.
Uzvišeni Allah ne potvrđuje govor lažova, jer potvrđivanje lažova je laž, a laž ne dolikuje Allahu dž. š.. Sve ove premise su čisto racionalne i da nema njih ne bismo shvatili Objavu, niti bi bilo vjere uopće. Osim toga razum gleda u život svake osobe koja priziva poslanstvo i posmatra njegov moral, njegova djela i riječi, njegov početak i kraj da bi saznao da li je on dosljedan da bude izabran za tu misiju ili nije pa da ga odbaci i napusti. Zbog toga se Kur’an, raspravljajući o istinitosti Muhammedovog s.a.v.s. poslanstva, obraća razumu nevjernika i kaže im smjelo i otvoreno:
“Reci: ”Ja vam savjetujem samo jedno: ustanite iskreno prema Allahu, dvojica po dvojica, ili jedan po jedan, pa zatim razmislite da drug vaš nije lud. On vas samo prije teške patnje opominje” (Saba’; 46).
A rekao je obraćajući se Poslaniku:
”Reci: ”Da Allah nije htio, ja vam ga ne bih kazivao (tj. Kur’an) niti bi vas On s njim upoznao. Ta ja sam prije poslanstva dugo među vama boravio - zar ne shvaćate?” (Yunus; 16).DOSAO SAM DO OVOG MJESTA
2. U polju fikha (prava) prepustila je razumu da uloži sve svoje potencijale kako bi razumio kur’anske i hadiske tekstove, da izvlači pojedinačna rješenja iz općih principa i da se koristi analogijom prilikom iznalaženja tih rješenja. Zatim mu je prepustio da za svaki događaj pronalazi odgovarajući fikhski propis, uvažavajući opće koristi i izbjegavajući štete, a tražeći olakšanje, i uvažavajući nužnosti shodno njenim potrebama, i uzimajući u obzir običaj (ukoliko on nije u suprotnosti sa Šerijatom), mjesne i vremenske prilike. Otuda nije ni čudo da imamo različitih pravaca, više mezheba i raznovrsnih mišljenja. Zato nije ni čudo da nam je islamski razum, prosvijetljen objavom, ostavio ogromno fikhsko (pravno) blago koje zauzima značajno mjesto u svjetskom pravu.
3. U oblasti morala Knjiga je prepustila razumu da daje svoje mišljenje i da presuđuje u mnogim stvarima o kojima se pomiješalo dobro i zlo i gdje je teško razlikovati halal od harama. Nije zapostavila njegovu ulogu nego ga je, uporedo sa objavom, učinila izvorom etike i mjerilom etičke norme. Ovo pitanje najbolje je objasnio naš profesor, šejh, doktor Muhammed Abdullah Draz u svojoj knjizi “Kelimatun fi mebadii ilmil ahlak”, rekavši:
“Mudraci se hvale da su oni otkrili jedan drugi izvor, pored nebeske objave, etike, a to je svjetlo razuma ili moralni osjećaj koji posjeduje svako ljudsko srce, ali nek’ znaju da oni nisu ni sa čim novim došli, a da to Islam nije već poznavao. Pa islamsko pravo kada se poziva na ispravan razum i čistu svijest ne poziva se na njih samo kao svoje svjedoke, koji potvrđuju njegove propise i podržavaju ga, nego ih on opunomoćuje i daje im pravo naredbe i zabrane u tri slučaja; prije dolaska objave - Šerijata, za vrijeme objave i nakon završetka objave i njenog upotpunjavanja.”
Što se tiče perioda prije objave: Kur’an jasno potvrđuje da su sve duše obdarene snagom koja razlikuje dobro od zla, pravdu od nepravde, bogobojaznost od griješenja:
”I tako mi duše i Onoga koji je stvori, pa joj put dobra i put zla shvatljivim učini” (Aš-Šems; 7, 8),
“Sam čovjek će protiv sebe svjedočiti, uzalud će mu biti što će opravdanja svoja iznosit” (Al-Qiyama; 14, 15).
Islam se nije zadovoljio da zadatak ove moći zapažanja, koju ima svaka duša, bude samo puko razlikovanje dobra od zla nego ju je opunomoćio da naređuje i zabranjuje i obavještava svakog onog ko se njoj suprostavi da je nasilnik i u velikoj zabludi.
“Da li im to dolazi od pameti njihove ili su oni inadžije tvrdoglave?” (Et-Tur; 32).
Ovo pitanje je jasno i ne ostavlja nikakvu sumnju da je pokornost naredbama razuma i pameti obavezna kada se sazna pravi put i istina. Zato je vlasnik jasne upute s.a.v.s. rekao: ”Kada Allah želi dobro nekom robu dadne mu vaiza u njemu samome, koji mu naređuje i zabranjuje”
Doista islam daje razumu dominaciju etike u cjelokupnom ljudskom značenju koje smo naprijed objasnili. To je ono značenje za koje su evropski učenjaci tvrdili da su ga oni otkrili u svojim filozofskim učenjima. Ova dominacija etike, koju filozofi nazivaju “moralnim zakonom u nama“, islam je, kao što smo vidjeli, priznao u potpunosti u periodu koji prethodi dolasku Šerijata - objave do onih kojima je on upućen. Ostalo nam je da vidimo stav islama prema ovoj dominaciji razuma u vremenu silaska nebeskog zakona (Šerijata) i nakon njegovog upotpunjavanja. Da li je Šerijat, nakon što je objavljen i dostavljen ljudima dokinuo propise i naredbe razuma kao što dolazak vode kvari (dokida) tejemum? Ne, jer svjetlo ne briše svjetlo, nego ga ili potvrđuje i potkrepljuje ili ga podržava i pomaže ili ga upotpunjuje i povećava. Pojašnjenje toga je u činjenici da se djela ljudi mogu podijeliti u tri grupe:
a) Ono u čemu razum ima jasnu ulogu i konačnu presudu, a to su stvari o kojima nema suprotstavljenih mišljenja niti se u njima iko razilazi kao što je ljepota korisne istine i ružnoća štetne laži, velikodušnost uzvraćanja dobrim na zlo i niskost uzvraćanja zlim na dobro. Objava u ovakvim situacijama dolazi da potvrdi i učvrsti presudu razuma.
b) Ono u čemu razum ima slabašno svjetlo kojeg izmiješanu sa sumnjama prekriva tama, a to su stvari u kojima razum ne može da da jasni sud, kao što je alkohol, kamata, istina koja škodi, korisna laž, pristajanje na potlačeni život bez nade ili žrtvovanje života za neke ideale sa mogućnošću da se on sačuva i slično. U ovakvim situacijama Šerijat dolazi da pomogne svjetlu razuma, dajući prednost mudrosti i zrelosti u njima i ispravljajući greške sumnji koje su se izmiješale s njim.
c) Ono u čemu razum nema nikakvu ulogu, kao što su vrste ibadeta, njihov opis i način izvođenja; u ovom slučaju objava upotpunjuje ono što razum sam nije mogao spoznati i briše tmine koje su ga opkolile.
Na ovaj način “prirodnjaci” koji slijede samo razum imaju samo jedno svjetlo, a sljedbenici nebeskog zakona imaju dva svjetla, kao što je rekao Allah, neka je slavljen samo On:
“Sama svjetlost nad svjetlošću!” (An-Nur; 35).
Ali nemoj misliti da je svjetlo Objave, u stvarima koje sam razum nije mogao dokučiti, postalo neovisno od svjetla razuma, nego je ono prijeko potrebno njegovoj pomoći i podršci iz tri razloga;
prvi razlog: Vjera se oslanja na razum kada traži od vjernika da obavljaju svoje vjerske dužnosti, ne zbog same činjenice da su to Božije naredbe, nego i zbog činjenice da su one postale moralna obaveza nakon što su ih oni preuzeli na sebe, shodno onome što zahtjeva iman koji uključuje obavezu slušanja i pokoravanja. Čitaj riječi Uzvišenog:
”I sjetite se Allahove milosti kojom vas je obasuo i zavjeta kojim vas je obavezao kada ste rekli: ”Slušamo i pokoravamo se!“ (Al-Ma’ide; 7),
“A On je od vas već zavjet uzeo - ako želite da budete vjernici” (Al-Hadid; 8).
drugi razlog: Šerijatske naredbe su u većini slučajeva uopćene, a Šerijat je njihovo preciziranje i određivanje prepustio savjesti koju je usadio u svaku osobu i svaku ljudsku zajednicu. Kur’an često prepušta ličnoj ili grupnoj savjesti da odredi granice prava i obaveza i način njihovih ostvarivanja.
“Koje prihvatate kao svjedoke” (Al-Baqara; 282),
“I velikodušno ih darujte” (Al-Baqara; 233)
“da ih lijepo prema svojoj mogućnosti hrani i odijeva” (Al-Baqara; 236).
treći razlog je, a on je najopširniji i najprecizniji; da islam ne traži, niti se zadovoljava da se njegove naredbe sprovode bez razmišljanja, pokoravajući se njegovoj moći i sili, nego želi prije svega da njegove naredbe prodru u dubinu duše, kako bi ih srce upilo i da zatim iz njega izađu nakon što su se pretvorile u spontane lične naredbe. Zbog toga što je prvi korak u sprovođenju farzova vjerovanje u njihovu obaveznost i pravednost, a slijedeći korak je da osoba sprovede ove naredbe do svoje duše potpomognuta glasom koji odzvanja u njoj i doziva je:
“O ti dušo, Allah ti naređuje da (u) radiš, a ja ti naređujem da se pokoravaš Njegovoj naredbi jer, je to istina i pravda i ti nemaš izbora”.
Ako se iz čovjeka ne emituje ovaj poziv i do duše ne dopire taj nebeski glas sav taj trud će kod Allaha biti uzaludan, a i prema gledištu moralnog zakona. Srce je u stvari provodnik vjere, jer se ništa ne može uraditi bez njegovog posredništva. Dovoljna je ta činjenica da ukaže na visoko mjesto koje ono zauzima u Šerijatu. Zatim i sam Šerijat, nakon što je objasnio, jasni halal i haram, ostavio je oblasti u kojima su se oni izmiješali i u njima su propisi nejasni pa je prepušteno svakoj jedinki da pita svoje srce i pazi na svoju savjest, uzimajući ono što je manje štetno i što je sigurnije. Tako je presudio mudri Poslanik s.a.v.s. kad je rekao:
“Halal je jasan i haram je jasan, a između njih su sumnjive stvari, ne poznaje ih mnogi od ljudi.Ko se bude čuvao sumnjivih stvari sačuvao je svoj obraz i vjeru”,
I rekao je:
“Pitaj svoje srce i svoju dušu. Dobročinstvo je ono kod čega se smiruje duša i srce, a grijeh je ono što peče u duši i zapinje u grudima, pa ako bi ti to ljudi i opravdavali“.
Na kraju, uloga duše u islamu se ne završava ovdje, niti se završava krajem ovog života, nego ona ima važnu ulogu kod obračuna na drugom svijetu (svijetu nagrade), kada će izaći pred Allaha i izreći svoju presudu nad samim sobom, prije nego što se izrekne glavna presuda. Čitaj značenje riječi Uzvišenog:
“I svakom čovjeku ćemo ono što uradi o vrat privezati, a na Sudnjem danu ćemo mu knjigu pokazati: ”Čitaj knjigu svoju, dosta ti je danas to što ćeš svoj račun polagati!” (Al-Isra; 13, 14)
Objava je razumu prepustila da putuje po predjelima ovog širokog svemira kako želi, penjući se u nebeseke sfere i spuštajući se u zemljinu utrobu razmišljajući o sebi.
“Reci: Posmatrajte ono što je na nebesima i na Zemlji!“ (Yunus; 101),
“Na Zemlji su dokazi za one koji čvrsto vjeruju, a i u vama samima - zar ne vidite?” (Ad-Dariyat; 20, 21).
Prepustila mu je da otkriva i pronalazi blagodati ovog svemira - koliko može i da ih sebi potčini koliko je u stanju, jer sve što je u svemiru Allah je potčinio da korisiti čovjeku:
“I daje vam da se koristite onim što je na nebesima i onim što je na Zemlji, sve je od Njega. To su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju.” (Al-Gatiya, 13),
“I daje vam da se korisitite lađama koje polove morem voljom Njegovom, i daje vam da se rijekama koristite i daje vam da se koristite Suncem i Mjesecom, koji se stalno kreću, i daje vam da se koristite noću i danju; i daje vam od svega onoga što od Njega ištete” (Ibrahim; 32-34).
d) Objava je razumu prepustila da pronalazi i kreira u životnim sredstvima i dunjalučkim stvarima koliko hoće, poštivajući granice istine i pravde:
“Vi bolje znate vaše dunjalučke poslove“.
“A ne zaboravi i svoj udio na ovom svijetu.” (Al-Qasas; 77).
e) Prepustila je razumu da se koristi eksperimentima drugih i da se posluži iskustvom i znanjem prethodnika.
“Zato uzmite iz toga pouku o vi koji ste obdareni!” (Al-Hašr; 2),
“Zašto oni po svijetu ne putuju pa da srca njihova shvate ono što treba da shvate i da uši njihove čuju ono što treba da čuju, ali oči nisu slijepe, već srca u grudima.“ (Al-Hadždž; 46)
“Donesite mi Knjigu objavljenu prije ove ili samo kakav ostatak znanja, ako istinu govorite.” (Al-Ahqaf; 4),
“Pitajte učene ljude ako ne znate“ (An-Nah; l 43)
“Mudrost je izgubljena stvar vjernika; gdje god je nađe on je najpreči da je uzme”.

Preuzeto iz knjige "Ljudi i istina" EN-NASU WEL HAQQ-Dr. Jusuf El-Qaradawi

InsAllah nastavit ce se....