UČENIK: Ja vjerujem u to što vi kažete, ali da bi mi se srce smirilo, želim da vas pitam još jedno pitanje kako bi sve bilo još jasnije. Ako smo mi stvorenja koja se nalaze na Zemlji, zašto onda tražimo istinu sa neba? Zar to nije dodatno opterećenje za nas? I zašto mi ne bismo odredili kriterije pravde tj. istine?
UČITELJ: Nije čudno niti je neobično, da tražiš spoznaju istine od Allaha. Naprotiv to je logično i prirodno. Ako za istinu kažemo da je to spoznaja suštine stvari, tajni postojanja i svrhe života, onda je logično da je tražimo od Stvoritelja svih stvari koji njima upravlja i koji im je udahnuo život. Ako za istinu kažemo da je to pravedni zakon koji sudi među ljudima i određuje njihova prava i obaveze, svakoj osobi, porodici i grupi daje ono što zaslužuje ali i traži od nje ono što je njena obaveza, onda izvor ove i ovakve istine ne može biti niko drugi do Gospodar ljudi koji sve stvara i čini skladnim, i koji sve s mjerom određuje i nadahnjuje. On zna šta je potrebno Njegovim robovima jer oni su kod Njega svi jednaki, On je njihov Gospodar, a oni su Njegovi robovi i On nije pristrasan prema nekoj osobi, niti familiji, staležu, narodu, naciji, stanovnicima nekog mjesta, niti vremena.
Ako pod istinom podrazumijevamo moralne principe koji obuzdavaju nagone, regulišu ponašanje, uzdižu dušu i odgajaju ćud, a samo moralna jedinka i zajednica mogu napredovati, onda se i ova istina traži od Stvoritelja duša i ćudi koji zna šta ih čisti, a šta na stranputicu vodi.
“A Allah umije razlikovati pokvarenjaka od dobročinitelja” (Al-Baqara; 220),
“A kako i ne bi znao Onaj koji stvara, Onaj koji sve potanko zna, koji je o svemu obaviješten” (Al-Mulk; 14).
Najbolji poznavalac nekog uređaja je onaj ko ga je napravio i uredio, a Uzvišeni Allah je čovjekov Stvoritelj, pa zašto moralne principe tražiti od nekog drugog mimo Allaha, Gospodara ljudi.
“Gospodar nebesa, Gospodar Zemlje, Gospodar svih svjetova” (Al-Gatiya; 36).