Hikaja- vjerska poucna prica

Sa ovim, broj ubijenih popeo se na stotinu. No, kako god bilo, on nije izgubio nadu… Put kojim je išao bio je užasan, želio se pokajati i izbaviti se iz tog mora krvi.
Krenuo je na put raspitujuci se: ’’Ko je najbolji ucenjak medju ljudima?’’ Otici ce njemu, pitat ce ga za pravila uz pomoc kojih ce se ocistiti od ove fleke. Preporuciše mu jednu osobu: ’’Idi njemu, možda ceš pronaci neko rješenje.’’
Najzad stigao je kod ucenjaka. Upitao ga je: ‚’’O. ti koji znaš, ubio sam stotinu ljudi. Ako ucinim teobu, hoce li biti primljena?’’ Alim mu dade sljedeci odgovor: -’’Da!... Ko može biti prepreka izmedju tebe i tvoga pokajanja? Otici ceš na to i to mjesto, tamo žive ljudi koji su zauzeti ibadetom Allahu s.w.t. Zajedno sa njima obavljaj ibadet… Ni slucajno se ne vracaj u svoj zavicaj; uistinu, to je loše mjesto!’’ Nakon toga opet je krenuo na put. Koracao je dok mu je tijelom gorjela vatra pokajanja. Nažalost, kada je stigao na pola puta zadesila ga je smrt.
Meleci rahmeta i azaba odmah se pojavise nad njegovom glavom. Raspravljali su o ovom covjeku. Meleci rahmeta su govorili: ‚’’Ovaj covjek se iskreno pokajao i došao ovdje. Njegov zivot nije potrajao pa da ucini još neka dobra djela.’’ Meleci azaba su govorili sljedece: ’’Ne, ovaj covjek nije ucinio nikakvo dobro… Zivot mu je prošao u prolijevanju krvi!’’
Tada im Milostivi Allah s.w.t. posla jednog drugog meleka koji medju njih dodje u ljudskom liku. Odrediše ga za sudiju i on reče: ’’Izmjerite razdaljinu prema objema stranama! Kojoj strani bude blizi, on njoj i pripada!’’ Kada izmjeriše, vidješe da je covjek blizi mjestu prema kome bijaše pošao. Zbog toga su ga uzeli meleci rahmeta... (Muslim)

Nikada ne treba gubiti nadu u Allahovu milost. Nijedan posao koji je uradjen sa ihlasom ne ostaje bez nagrade...