Razlozi skretanja naše omladine sa Pravog puta

Loše društvo

          Šta se to dešava sa našim mladim generacijama? Zašto se naša omladina kvari? Zašto ljudi ostavljaju jasan Pravi put? Koji su to povodi moralnog propadanja zajednice, a omladine posebno?

          Od povoda moralnih devijacija naše omladine jeste to što neko ko se pokušava približiti Allahu, dž.š., ima prijatelja koji ga u tom trenutku druženja odvraća od Allaha, dž.š., pa makar to bilo i sat vremena. Poslije toga on ne može nikako da se povrati na ispravan put.

Možemo kazati da je od prvih uzoraka moralnog propadanja i devijacije našeg omladine: loše društvo. Ne samo to, već možemo reći da je ovo najveći i najuticajniji povod tome. Jer teško je da mladić sam skrene sa Pravog puta, a da bi se to desilo, morao bi neko da ga odvrati od njega.

          Očevi i majke stalno govore: “Udalji se od te osobe!” A omladina to shvata veoma teško i kaže: “Zašto sa nama ovako postupaju? Zašto nam uskraćuju dunjalučke blagodati?” I, nažalost, propadanje počinje od ove tačke.

 Privid sreće

           Drugi povod jeste – privid sreće. Tako, jedan dio omladine misli da je sreća u skretanju sa Pravog puta i kršenju moralnih normi. Tako, npr. mnogo je omladine koja misli da je sreća u konzumiranju droge. To su osobe koje nemaju cilj u svom životu, pa pokušavaju taj cilj zamjeniti traženjem imaginarne sreće.

          Ovo je veoma važno! Šejtan stalno u očima ljudi uljepšava ono što nije u njihovom posjedu. Znači, ono što ne posjeduješ, šejtan ti to uljepšava i predstavlja ljepšim od onoga što je kod tebe (što je tvoje). Šejtan kaže: “Ovo je prava sreća!”

          Ima onih koji su oženjeni lijepom ženom, koja je lijepog ahlaka, ponašanja, ženom koja mu pruža sreću, pa šejtan takvom čovjeku počne uljepšavati haram i on odlazi drugoj, koja je manje lijepa i lošijeg ponašanja. Zašto? Zato što šejtan ono što nije tvoje i u tvom posjedu, uljepšava kao da je ljepše od onoga što ti je halal-od onoga što ti je dozvoljeno i lijepo i što je tvoje. Ovo se dešava kod većine omladine. Mnogo je omladine koja konzumira drogu “u ime sreće”, a ona ih dovodi do potpune propasti.

 
Zaštitite svoju djecu

          Ubijeđen sam da je najvažniji povod etičkog propadanja i iskrivljavanja omladine: udaljenost od Allahove upute – ostavljanje namaza, ostavljanje mjesta na kojima se izučava islam i spominje Allah, dž.š. Znači, najvažnije je biti blizak Allahovoj uputi; da postoji stalna veza između tebe i tvog Gospodara.

          Ovo je poruka porodicama koje se boje za svoju djecu od propadanja i skretanja sa pravog puta kada odrastu. Želite li da vašu djecu zaštitite od devijacija? Dobro, šta smo onda uradili na tom putu? Dobro smo ih odgojili! Lijepo, ali kućni odgoj nije dovoljan. Kućni odgoj je osnova, ali je vjera i vjersko obrazovanje to koje će učvrstiti našu djecu. Vjera je ta koja će djetetu dati vrijednosti, snagu i postojanost na Pravom putu. Tvoje dijete će obavljati namaz od prvih dana zrelosti. Znamo da je ostavljanje namaza od stvari koje donose velike poteškoće. Zato nas Allahov Poslanik, s.a.v.s., podučava: “Namaz je stub vjere.” (Hadis, bilježi ga Bejheki od Abdullaha ibn Umera, r.a.)   I:

“Podučite svoju djecu namazu” (Hadis, bilježi ga Bejheki od Ebu Hurejre, r.a.)

 
Požurivanje (prenagljenost)

          Od povoda skretanja sa Pravog puta jeste kada neko kaže: “Izvršit ću sve što je potrebno da bih bio pobožan.” Poslije određenog vremena nema snage nastaviti kako je počeo, pa vidi sebe kako pada i propada. Ovakvima prenosimo ono što je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: 

         “Zaista je ova vjera čvrsta, pa ulazite u nju polahko.” (Hadis, bilježi ga imam Ahmed u Musnedu Enesa ibn Malika, r.a.)

          Znači,  od razloga neustrajnosti i skretanja sa Pravog puta jeste: uzimanje od vjere onoga što je preko naših mogućnosti, pa se dešava suprotno od onoga što želimo.

 
Slijepo slijeđenje

 
         Od razloga skretanja sa pravog puta jeste i slijepo slijeđenje. Posebno slijepo slijeđenje Zapada, tj. onoga što nam dolazi preko televizije i medija. Tako mi stalno slijedimo spoljašnju stranu Zapada, koja vodi moralnim devijacijama i skretanju sa Pravog puta. Reci mi koga slijediš? Ko želiš da budeš? Gdje si ti? Zašto svoju ličnost ne  izgrađuješ iz svog bogatog kulturnog naslijeđa i svoje vjere? Zašto se ne ugledamo na Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i njegove ashabe? Zašto se za njima ne povodiš?

          Ovo je jedan od razloga iskrivljenja i propadanja omladine: slijepo slijeđenje.

 
Slobodno vrijeme i nepravilno trošenje vremena

          Puno ne iskorištenog vremena je, također, jedan od razloga skretanja sa Pravog puta. Allahov Poslanik, s.a.v.s., bi stalno govorio:

 
         “Dvije (Allahove) blagodati, neiskorštene, su kod većine ljudi: zdravlje i slobodno vrijeme.”  (Hadis, bilježi ga Buharija od Abdullaha ibn Abasa, r.a., u poglavlju o zdravlju i slobodnom vremenu; pogledaj: Rijadus-salihin, poglavlje 11, Borba sa samim sobom (svojim strastima), hadis br.97)

         Puno slobodnog vremena kod mladića i djevojaka najčešće vodi nevoljama. Tako i ženi koja je pokušala Jusufa, a.s., navesti na grijeh glavni problem je bio “puno slobodnog vremena.” Pogledajte koliko je slobodnog i neiskorištenog vremena imala ta zajednica:

 
         I  žene u gradu počeše govorkati:“Upravnikova žena navraćala momka svoga na grijeh, u njega se ludo zagledala! Mi mislimo da jako griješi.”  (Kur’an, sura: Jusuf, ajet 30)

 
        Zato savjetujem svaku djevojku koja ima mnogo slobodnog vremena da ga ne troši uzalud. Idi i nauči vozit auto. Nema ničega lošeg ako odes da se baviš sportom, ali naravno u zatvorenim salama za djevojke, ne među muškarcima. Nauči neki strani jezik. Nauči  raditi na kompjuteru. Nauči rukovati internetom. Nije nikako isparvno da svoje vrijeme beskorisno provodis.

 
         A Abdullah ibn Mes’ud, r.a., ovako govori: “Neće musliman dostići istinsko vjerovanje sve dok mu vrijeme ne bude skuplje od imetka, jer stoji u predanjima: ‘Nema dana u kojem ljudi osvanu a da im taj dan ne kaže: Ja sam novi dan, svjedočit ću o tvojim djelima, iskoristi me, jer ja se neću vratiti do Sudnjeg dana.’”

 
         Danom koji nam prođe neiskorišteno, gubimo mnogo. Ti si svoj kapital. Osnova tvog života su tvoji udisaji i izdisaji, pa ćeš se na Sudnjem danu kajati za svaki udisaj ili izdisaj koji si u dokolici proveo.

 
         Kaže Ibn Kajjim, r.a.: “Svaki udisaj i svaka kapljica znoja koje na Dunjaluku iskoristimo u nečem drugom mimo pokornosti Uzvišenom Allahu, na Sudnjem danu će biti propast i kajanje.”

Pogrešan stav o haramu

          Vidimo oko nas mnogo nereda i puno obmana. Ali je problem što se to pojavljuje kao da u tome nema problema i da je to dozvoljeno – halal i mi bez razmišljanja prihvatamo taj nered.

          Dakle, od razloga skretanja sa Pravog puta jeste da su se muslimani potpuno preokrenuli, pa je veliki grijeh bonton, a haram civilizacija. Problem je danas što mladić ne zna plesati! A kada neku djevojku nađeš kako igra  i pleše na nekom veselju, na primjer, pa je upitaš: “Zašto to radiš?”, reći će: “Ja ne igram ni zbog koga, već zato što mi je ovo radost i veselje, a da nije ove svečanosti – ne bih to radila.”

          Ovo nije nikako ispravno. Hajde da postavimo stvari na svoje mjesto. Ono što je naš Gospodar odredio da je zabranjeno, nije ispravno to raditi nikako, bez obzira koliko se to civilizovanim, ili bontonom nazivalo.

 I smatram – da je od razloga skretanja sa Pravog puta i propadanja nas samih – to što nismo shvatili veličinu milosti našeg Gospodara, Allaha Uzvišenog. Tako, kada se neko počne pridržavati propisa islama a radi neke grijehe, kaže: “Allah mi zasigurno neće oprostiti, jer sam mnogo grijeha počinio.” Tako on skreće sa Pravog puta i to mu biva opravdanje i razlog, a zaboravlja da je i Adem, a.s., pogriješio. Adem, a.s., kome su meleki poklonili (sedždu počasti učinili), pa je i pored toga pogriješio. Kaže Uzvišeni:

          Ja ću sigurno oprostiti onome koji se pokaje i povjeruje i dobra djela čini, i koji zatim na Pravom putu ustraje. (Kur’an, sura: Ta Ha, ajet 82)

          Milost i opraštanje grijeha su osnova kod Allaha, dž.š. Tako, onaj koji ovo ne shvata, pa mu se desi da počini grijeh, kaže: “Nema za mene nade da će mi moj Gospodar oprostiti.” – Svako ko misli ovako treba da ispravi svoje shvatanje.